
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16178/2024
03.09.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Dragane Mirosavljević, Mirjane Andrijašević i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danica Mišković Molnar, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ...,, čiji je punomoćnik Branko Vasiljević, advokat iz ..., radi činidbe, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 784/24 od 20.03.2024. godine, u sednici održanoj 03.09.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv potvrđujućeg dela presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 784/24 od 20.03.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv potvrđujućeg dela presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 784/24 od 20.03.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P 672/22 od 29.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se tužbeni zahtev tužioca usvaja. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da se iseli iz nekretnine, kuće i parcele u ulici ... broj .., izgrađene na parceli broj .. površine 526 m2, zemljište u građevinskom području, zemljište pod zgradom i drugim objektom površine 59 m2, imaoca prava AA, pravo korišćenja udeo 1/1 Republike Srbije na kojoj je izgrađena porodična stambena zgrada površine 59 m2, naziv AA, svojina privatna udeo 1/1 upisana u list nepokretnosti broj .. k.o. Sremska Mitrovica, te ispražnjenu od lica i stvari preda tužiocu. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da na ime neplaćenog zakupa za kuću u ulici ... broj .., plati zakupninu za period od 01.02.2021. godine do 01.11.2023. godine u iznosu od po 100 evra mesečno, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom četvrtim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 116.150,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.
Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž 784/24 od 20.03.2024. godine, stavom prvim izreke, žalbu delimično usvojio a delimično odbio pa je preinačio presudu Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P 672/22 od 29.11.2023. godine, tako što je odbio zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose zakupnine za period od 01.02.2021. godine do 01.07.2022. godine, od dospelosti svakog iznosa do 04.10.2022. godine, kao dana podnošenja tužbe, dok je u preostalom pobijanom a nepreinačenom delu, prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv potvrđujućeg dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilac je dostavio odgovor na reviziju, zahtevajući troškove sastavljanja tog odgovora.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je iseljenje zakupca iz nepokretnosti vlasništva zakupodavca, zbog neplaćanja zakupnine i isplate dugovanog iznosa zakupnine. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužioca usvojen doneta je primenom odredbe člana 37. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa i odredbe člana 583. Zakona o obligacionim odnosima, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, da tuženi, ni nakon opomene, nije platio tužiocu zakupninu za utuženi period. Tuženi u reviziji ne ukazuje na razloge zbog kojih bi njegova revizija bila dozvoljena na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ukazivanje revidenta na pogrešnu primenu materijalnog prava nije od uticaja jer za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi činidbe i isplate zakupnine tužilac je podneo 04.10.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 220.000,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Troškovi za sastav odgovora na reviziju tužiocu nisu priznati na osnovu odredbe člana 154. Zakona o parničnom postupku, jer mu nisu bili potrebni.
Na osnovu odredbe člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stvu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković