
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16179/2024
22.01.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ, II, JJ, KK, LL, LJLJ, MM, NN, NJNJ, OO, PP, RR, SS, TT, UU, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miroslav Herceg, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 841/24 od 27.03.2024. godine, u sednici održanoj 22.01.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 841/24 od 27.03.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 841/24 od 27.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 1438/24 od 06.02.2024. godine, ispravljenom rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P 1438/24 od 23.02.2024. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev je usvojen. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima isplati iznos od ukupno 9.979.017,47 dinara, i to tužilji 1. reda iznos od 415.956,59 dinara, tužiocu 2. reda iznos od 981.794,87 dinara, tužiocu 3. i 4. reda solidarno iznos od 815.386,80 dinara, tužoicu 5. i 6. reda solidarno iznos od 580.203,52 dinara, tužiocu 7. i 8. reda solidarno iznos od 580.203,52 dinara, tužiocu 9. i 10. reda solidarno iznos od 833.184,45 dinara, tužiocu 11. i 12. reda solidarno iznos od 999.719,65 dinara, tužilji 13. reda iznos od 260.608,50 dinara, tužiocima 14. i 15. reda solidarno iznos od 833.692,96 dinara, tužiocima 16. i 17. reda solidarno iznos od 831.913,19 dinara, tužilji 18. reda iznos od 260.608,50 dinara, tužilji 19. reda iznos od 260.608,50 dinara, tužiocima 20. i 21. reda solidarno iznos od 1.056.672,14 dinara, tužiocu 22. reda iznos od 415.956,59 dinara i tužilji 23. reda iznos od 828.353,66 dinara, svakom sa zakonskom zateznom kamatom od 06.02.2024. godine do isplate. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tuženi stekao pravo javne svojine u 11180/14042 delova na parceli br. .../... KO ... koja je upisana kod RGZ SKN ... u LN br. ..., površine 986 m2 pa su tužioci dužni trpeti da se tuženi sa tim pravom upiše kod nadležne službe za katastar nepokretnosti nakon pravnosnažnosti presude. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima solidarno nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.298.061,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 841/24 od 27.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog, a žalba tužilaca delimično usvojena, a delimično odbijena pa je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 1438/24 od 06.02.2024. godine ispravljena rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P 1438/24 od 23.02.2024. godine preinačena u delu odluke o troškovima postupka tako što je povećan dosuđeni iznos troškova sa 1.298.061,00 dinar na iznos od 1.516.098,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, a u preostalom pobijanom, a nepreinačenom delu prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca i tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata naknade tužiocima na ime faktičke eksproprijacije njihove kat. parcele br. .../... KO ..., koja je prema Planskoj dokumentaciji u celosti namenjena za javnu saobraćajnu površinu regulaciju Ulice Radoslava Prodanovića, i u celosti se koristi kao saobraćajna i javna površina i ista se nalazi u obuhvatu Plana generalne regulacije prostora za porodično stanovanje uz Temerinski i Sentandrejski put sa okruženjem u Novom Sadu („Službeni list Grada Novog Sada“ br.30/14,75/16,5/23 i 6/23) i Plana detaljne regulacije Bloka na Klisi uz Ulicu Radoslava Prodanovića u Novom Sadu („Službeni list Grada Novog Sada“ br.45/2010). Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužilaca usvojen doneta je primenom odredbe člana 58. Ustava Republike Srbije i člana 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu. Tuženi u reviziji ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a to nije razlog zbog kog je dozvoljena posebna revizija, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi isplate naknade za faktičku eksproprijaciju tužioci su, kao formalni suparničari u smislu odredbe člana 205. Zakona o parničnom postupku, podneli 12.05.2022. godine, a vrednost predmeta spora svakog tužioca ponaosob ne prelazi iznos propisan odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor koji se odnosi na isplatu novčanog potraživanja u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković