Rev 16232/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16232/2023
22.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz sela ..., Grad Vranje, čiji je punomoćnik Aleksandar Dimitrijević, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektromreža Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Jelena Zaov Mitrović, advokat iz ..., radi utvrđenja stvarne službenosti i isplate naknade, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 726/23 od 31.03.2023. godine, u sednici veća održanoj 22.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 726/23 od 31.03.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 726/23 od 31.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 726/23 od 31.03.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 1714/21 od 21.02.2022. godine, kojom je odbačena tužba u delu da se utvrdi postojanje prava stvarne službenosti na poslužnom dobru koje je u svojini tužioca, nepokretnosti kat. parcele br. .. upisane u listu nepokretnosti broj .. KO ... u korist tuženog, kao vlasnika povlasnog dobra u ukupnoj površini od 305 m2 u pogledu izvođačkog pojasa u bliže opredeljenim merama i granicama, kao i u pogledu zaštitnog pojasa u ukupnoj površini od 1.303 m2 određenog merama i granicama u izreci presude; odbijen tužbeni zahtev da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade za konstituisanu stvarnu službenost na katastarskoj parceli broj .. upisanoj u listu nepokretnosti br. .. KO ... isplati 12.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja 28.07.2021. godine do isplate, te tužilac obavezan da tuženom na ime parničnih troškova isplati 45.000,00 dinara. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o posebnoj po članu 404. stav 1. ZPP.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijanom presudom odlučeno je da tužilac ne uživa traženu sudsku zaštitu u vezi konstituisane zakonske stvarne službenosti prolaska kablova električne energije vazdušnim putem, iz razloga što je od vremena postavljanja vodova 2009. godine (utvrđenog u skladu sa činjeničnim navodima tužbe) do podnošenja tužbe 07.05.2021. godine protekao rok od deset godina. Pošto je zastarelo pravo na isplatu novčane naknade ( čl. 371. ZOO), tužba u delu za utvrđenje postojanja službenosti odbačena je zbog nedostatka pravnog interesa. Pobijana presuda doneta je u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 23.01.2017. godine, tako da ne postoje pravna pitanja zbog kojih bi trebalo dozvoliti odlučivanje o izjavljenoj reviziji kao o posebnoj. Vezano za navode revizije kojima se pobija utvrđeno činjenično stanje (i dostavlja pismena isprava sačinjena nakon zaključenja glavne rasprave), valja napomenuti da je posebna revizija rezervisana za pitanja pravilne primene materijalnog prava na činjenično utvrđenje, na kome je zasnovana pravnosnažna presuda.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije kao redovne po članu 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Odredbama člana 468. stavova 1. i 4. ZPP propisano je da su sporovi male vrednosti oni u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, kao i oni sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos od 3.000 evra.

Odredbom člana 469. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti ne smatraju sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine.

Pošto je spor za utvrđenje postojanja stvarne službenosti na nepokretnosti spor o nepokretnostima, nema mesta primeni odredaba o sporovima male vrednosti i pored činjenice da je drugostepenu presudu doneo Viši sud u Vranju, pa je za dozvoljenost revizije merodavna odredba člana 403. stav 3. ZPP po kojoj revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 07.05.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 12.900,00 dinara, pa iz napred navedenih zakonskih odredbi proizilazi da revizija nije dozvoljena.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić