U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca Zemljoradničke zadruge „AA“ ..., čiji je punomoćnik Uroš Keča, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Republički geodetski zavod – Služba za katastar nepokretnosti …, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4272/14 od 25.06.2015. godine, u sednici veća održanoj 27.12.2016. odine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4272/14 od 25.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici P 8/11 od 02.07.2014. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor nadležnosti suda istaknut od strane tužene. Delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa se utvrđuje da nepokretnosti koje se nalaze u KO ..., kat.parcele ukupne površine od 125.52.71 ha; KO ..., kat.parcele ukupne površine od 30.08.69 ha i KO ..., kat. parcele ukupne površine od 32.17.67 ha predstavljaju zadružnu svojinu tužioca, što je tužena dužna priznati i trpeti promenu upisa oblika svojine na navedenim nekretninama. U preostalom delu je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev za priznanje prava zadružne svojine na navedenim kat. parcelama u KO ..., KO ..., KO ... i KO ..., te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž 4272/14 od 25.06.2015. godine, žalbu tužioca usvojio a žalbu tužene odbio i prvostepenu presudu preinačio u odbijajućem delu i u delu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno je da navedene kat. parcele u KO ..., KO ..., KO ... i KO ... predstavljaju zadružnu svojinu tužioca, što je tužena dužna priznati i trpeti promenu upisa oblika svojine na navedenim nepokretnostima – kat. parcelama, na osnovu ove presude i obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parnice u iznosu od 997.800,00 dinara, dok je u preostalom delu potvrđena prvostepena prasuda. Tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 318.600,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Tužilac je dostavio odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04) koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužene nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom posutpku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Služba za katastar nepokretnosti … je donela elaborat o razgraničenju poljoprivrednog zemljišta na društvenu i državnu za ZZ „AA“ ovde tužioca i 06.12.2005. godine je izdala potvrdu da je na zahtev tužioca izvršila proveru podataka o poljoprivrednom zemljištu uz priloženu dokumentaciju o pravnom osnovu korišćenja poljoprivrednog zemljišta tužioca u KO ..., ..., ..., ..., ..., ..., ... i .... U potvrdi su navedene ukupne površine poljoprivrednog zemljišta u svim KO za koje je tužilac dokazao da ih je stekao pravnim poslovima i koje su upisane kao društvena svojina sa pravom korišćenja tužioca, ukupna površina zemljišta koja je upisana kao državna svojina, kao i KO za koje je tužilac tvrdio da ih je stekao pravnim poslovima, ali to nije dokazao, te se one vode kao sporna svojina. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je 12.12.2005. godine podnelo zahtev za upis prava državne svojine na poljoprivrednom zemljištu na teritoriji Opštine Šid koje koristi tužilac, nadležnoj Službi za katastar nepokretnosti, a potvrdom od 21.12.2005. godine je nadležno ministarstvo potvrdilo ukupnu površinu poljoprivrednog i drugog zemljišta koje koristi tužilac. Tužilac je 26.12.2005. godine Službi za katastar nepokretnosti … podneo zahtev za upis prava zadružne svojine na predmetnom zemljištu u 6 KO, koje je nakon razgraničenja upisano kao društvena svojina sa pravom korišćenja tužioca, koji zahtev je pravnosnažno odbijen. Tužbom u ovom sporu od 22.11.2010. godine tužilac traži da se u sudskom postupku utvrdi da je vlasnik poljoprivrednog zemljišta u zadružnoj svojini navodeći da tuženi danas zadružnu svojinu vodi na režimu upisa kao društvenu svojinu, čiji je korisnik tužilac. Utvrđeno je da se pravni prethodnik tužioca u skladu sa Zakonom o zadrugama, koji je stupio na snagu 24.01.1990. godine, reorganizovao u ZZ „BB“ koja je 10.07.1992. godine promenila naziv i sedište – ZZ „VV“ sa sedištem u …. Na taj način, tužilac je zadržao u posedu i nastavio da koristi imovinu koju su stekli njegovi pravni prthodnici na osnovu ugovora o kupoprodaji sa fizičkim licima zaključenim tokom šezdesetih godina.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da sporne katastarske parcele predstavljaju zadružnu svojinu tužioca.

Odredbom člana 95. Zakona o zadrugama („Službeni list SRJ“ 41/96 ... „Službeni glasnik RS“ 101/05, 34/06) je propisano da zemljište koje je ranije bilo u vlasništvu zadruga, a koje su posle 01.07.1953. godine koristila pravna lica i koje je evidentirano kao društvena svojina i koje je kao društveni kapital vraćeno zadruzi, ostaje društvena svojina sve dok se ne utvrdi da isto predstavlja zadružnu svojinu i sa tim oblikom svojine bude vraćeno zadruzi u postupku shodno odredbama Zakona o zadrugama. Imovinu zadruge čine pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčanim sredstvima i hartijama od vrednosti.

Prema članu 1. stav 2. Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivednom zemljištu u druge oblike svojine („Službeni glasnik RS“ 42/92 i 54/96), poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini koje je pravno lice steklo na osnovu pravnog posla kao sredstvo za proizvodnju, društveni je kapital tog preduzeća.

Odredbom člana 86. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 96/06) jemči se privatna, zadružna i javna svojina, te se propisuje ravnopravnost svih oblika svojine.

Sledom utvrđenih činjenica, pravilan je zaključak nižestepenog suda da je u upravnom postupku utvrđeno koje je katastarske parcele tužilac, odnosno njegov pravni prethodnik stekao pravnim poslovima. Kako je u tom postupku tužilac dokazao da je sporno poljoprivredno zemljište stečeno pravnim poslovima to ono, prema mišljenju i ovog suda, čini njegovu imovinu kao zadružnu imovinu u smislu odredaba Zakona o zadrugama, a navodi revizije kojima se navedeno osporava nisu osnovani.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 405. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Snežana Andrejević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić