
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16409/2024
30.01.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dragan Repić, advokat u ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Milomir Petrović, advokat u ..., radi deobe zajedničke imovine, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 363/24 od 12.03.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 30.01.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 363/24 od 12.03.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 363/24 od 12.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici P. 100/21 od 31.10.2023. godine, u stavu prvom izreke, utvrđeno je da je tužilac suvlasnik sa udelom od 32,82% na porodičnoj stambenoj zgradi, bliže određenoj u stavu prvom izreke, sa pravom korišćenja dela katastarske parcele broj ... iz lista nepokretnosti broj ... u KO ... na kom se nalazi predmetna zgrada, i dela te parcele koji je potreban za redovnu upotrebu objekta u određenim merama i granicama, ukupno 187 m2, što bi tuženi bili dužni priznati i trpeti. U stavu drugom izreke odbijen je tužbeni zahtev u delu u kojem je tužilac tražio utvrđenje suvlasničkog udela na porodičnoj stambenoj zgradi opisanoj u stavu prvom izreke preko utvrđenog udela od 32,82% pa do traženog udela od 3/5 (60%), kao i u delu u kojem je tražio da tuženi dozvole tužiocu da, pošto prethodno izvrši ozakonjenje kuće koja je izgrađena bez dozvole za gradnju, putem fizičke deobe izdvoji svoj suvlasnički udeo u predmetnoj imovini. U stavu trećem izreke obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 164.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počev od dana izvršnosti odluke pa do isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova preko dosuđenog pa do traženog iznosa od 203.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovu razliku. U stavu četvrtom odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 363/24 od 12.03.2024. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena je prvostepena presuda. Odbijen je zahtev parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su izjavili blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.
Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tuženih kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud nalazi da ne postoje razlozi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23 - dr. zakon) da bi se dozvolilo izuzetno odlučivanje o reviziji.
Pravnosnažnom presudom, utvrđeno je pravo suvlasništva tužioca od 32,82 % na kući bliže opisanoj u izreci prvostepene presude, sa pravom korišćenja na zemljištu – delu katastarske parcele na kom se nalazi predmetna stambena zgrada i delu te parcele koji je potreba za redovnu upotrebu objekta. Nižestepeni sudovi su cenili doprinos tužioca u izgradnji porodične kuće, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja i utvrdili da je tužiočev udeo 32,82 %, u kom delu je tužbeni zahtev usvojen.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način odlučivanja, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Revidenti ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kog razloga se posebna revizija ne može izjaviti. Nisu od značaja za dozvoljenost revizije revizijski razlozi kojima se osporava pravilnost primene materijalnog prava, u situaciji kada revident ne ističe druge razloge za izuzetnu dozvoljenost revizije, što su propisani - potreba za novim tumačenjem prava, za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Iako se pozivaju ne neujednačenu sudsku praksu, revidenti ne ukazuje na konkretne odluke sudova u kojima je izraženo drugačije shvatanje u vezi sa materijalnopravnim pitanjima o kojima se vodio spor.
U skladu sa navedenim, Vrhovni sud je primenom člana 404. stav 2. odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužba je podneta dana 22.01.2021. godine. Označena vrednost predmeta spora iznosi 1.000,00 dinara.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 33. stav 2. istog zakona propisano je da ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.
Kako u konkretnom slučaju označena vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi zakonom propisani cenzus od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tuženih nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković