Rev 16537/2022 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 16537/2022
27.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Stojan Vojinović, advokat iz ..., protiv tuženih Grada Čačka, koga zastupa Gradsko javno pravobranilaštvo, Mesne zajednice Trbušani, koju zastupa Gradsko javno pravobranilaštvo i DOO „Tatović“ Čačak, čiji je punomoćnik Goran Jelušić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1661/21 od 17.08.2021. godine, u sednici održanoj 27.04.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1661/21 od 17.08.2021. godine u preinačujućem delu odluke o zahtevu za činidbu i odluke o troškovima postupka (stavovi treći, četvrti i peti izreke).

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P 286/19 od 22.02.2021. godine, stavom prvim izreke, tuženi su obavezani da o svom trošku izvedu radove kojima će se otkloniti uzroci izlivanja fekalne kanalizacije u kuću tužilaca u Ulici ... . Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilaca, pa su tuženi solidarno obavezani da tužiocima na ime naknade materijalne štete na objektima solidarno isplate 143.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.02.2017. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim su tužioci tražili da se tuženi obavežu da im solidarno na ime naknade materijalne štete na objektima isplate preko dosuđenog iznosa, za iznos od još 257.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se tuženi obavežu da im na ime materijalne štete na pokretnim stvarima isplate 35.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 04.09.2014. godine do isplate. Stavom petim izreke, tuženi su solidarno obavezani da tužiocima solidarno naknade troškove postupka od 118.045,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1661/21 od 17.08.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe tuženih i potvrđena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim su tuženi obavezani da o svom trošku izvedu radove kojima će se otkloniti uzroci izlivanja fekalne kanalizacije u kući tužioca u Ulici ... i u delu stava drugog izreke kojim su tuženi obavezani da solidarno tužiocu na ime naknade materijalne štete na objektima isplate 143.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava drugog izreke kojim je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na iznos od 143.000,00 dinara, tako što su tuženi obavezani da tužiocu na iznos od 143.000,00 dinara solidarno isplate zakonsku zateznu kamatu od 22.02.2021. godine kao dana presuđenja, dok je odbijen zahtev za dosuđenje zakonske zatezne kamate za period od 27.02.2017. godine do 22.02.2021. godine. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom izreke u odnosu na tužilju, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi obavežu da o svom trošku izvedu radove kojima će se otkloniti uzroci izlivanja fekalne kanalizacije u kući tužioca u Ulici ... i da se tuženi obavežu da joj na ime naknade materijalne štete na objektima solidarno isplate 143.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.02.2017. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, tužilja je obavezana da tuženom DOO „Tatović“ naknadi troškove parničnog postupka od 183.000,00 dinara. Stavom petim izreke, tužilja je obavezana da tuženima Grad Čačak i MZ Trbušani naknadi troškove parničnog postupka od 286.419,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu i to u preinačujućem delu kojim je odlučeno o činidbi (stav treći izreke, pogrešno naznačen kao stav drugi) i odluke o troškovima postupka, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20), pa je našao da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog Zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je vlasnik objekta u Trbušanima u Ulici ..., a tužilja ćerka tužioca, korisnik je navedenog objekta. Tužilac je sa tuženim MZ Trbušani 16.12.2008. godine zaključio Ugovor o udruživanju sredstava građana u finansiranju izgradnje fekalne kanalizacije u Trbušanima, kojim ugovorom je preuzeo obavezu da, kao udružilac sredstava, na ime svog učešća u projektu isplati 1.100 evra u 24 jednake mesečne rate. Navedenu obavezu je u potpunosti ispunio nakon čega je tuženi MZ „Trbušani“ dao potvrdu da je tužilac stekao pravo da svoje domaćinstvo priključi na fekalnu kanalizacionu mrežu i da priključak može izvršiti samo preko ovlašćenog pravnog lica koje je zaduženo za izvršenje priključka za domaćinstva. Na osnovu te potvrde tuženi DOO „Tatović“ kao izvođač radova u novembru 2011. godine izvršio je priključenje domaćinstva tužilaca na glavni vod kanalizacione mreže. Tužioci su pre nego što je uvedena fekalna kanalizacija koristili septičku jamu i nikada ranije nisu imali problema sa izlivanjem fekalne kanalizacije i plavljenjem svog domaćinstva. U toku 2014. godine, usled velikih padavina, došlo je do izlivanja vode iz šahte, kada je poplavljen objekat tužilaca i kojom prilikom im je naneta štete (koju u ovoj parnici potražuju). Ocenom nalaza i mišljenja veštaka građevinske struke, utvrđeno je da je tehnički prijem objekta (glavne kanalizacione mreže) izvršen 05.02.2016. godine kada je nadležna komisija utvrdila da je objekat u potpunosti izveden u skladu sa projektnom dokumentacijom, kao i da u vreme kada je izvršen priključak domaćinstva tužioca na kanalizacionu mrežu radovi nisu bili izvedeni u potpunosti i objekat nije dobio upotrebnu dozvolu (a razlozi za plavljenje i propust tuženih da preduzmu određene mere zbog čega je došlo do plavljenja domaćinstva tužilaca bliže su navedeni u činjeničnom utvrđenju nižestepenih odluka). Ocenom nalaza i mišljenja veštaka građevinske struke utvrđena je visina materijalne štete u iznosu od 143.000,00 dinara, koja se ogleda u uništenju podrumskih prostorija, trave, cvećnjaka, bašte u dvorištu, trajnom oštećenju i smanjenju veka trajanja objekta.

Polazeći od ovakvog činjeničnog utvrđenja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, zaključivši da su tuženi solidarno odgovorni da tužiocima nadoknade nastalu štetu u smislu odredbe člana 154. stav 1. i 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) jer su svojim radnjama prouzrokovali štetu tužiocima a nisu dokazali da je šteta nastala bez njihove krivice, ocenivši da se odgovornost tuženih Grad Čačak i MZ „Trbušani“ sastoji u tome što su dozvolili da se izvrši priključenje domaćinstva tužilaca bez prethodnih provera tehničkih mogućnosti i kapaciteta kanalizacione mreže, bez ugradnje crpne stanice i bez prethodnog obezbeđenja da u kanalizaciju ne ulazi kišna kanalizacija od objekata priključenih domaćinstava i sa ulice. Dok se odgovornost tuženog DOO „Tatović“ ogleda u činjenici da je izvršio priključenje sekundarne kanalizacione mreže tužilaca, a da se prethodno nije uverio da je to tehnički moguće uraditi. Po oceni prvostpenog suda nema mesta primeni člana 192. ZOO jer tužioci nisu doprineli nastanku štete.

Drugostepeni sud je ocenio da time što koristi kuću tužilja nije aktivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari, sledom čega je odbio njen tužbeni zahtev. Budući da je tužilac vlasnik kuće i da je on sa tuženim MZ „Trbušani“ dana 16.12.2008. godine zaključio ugovor o udruživanju sredstava građana u finansiranju izgradnje fekalne kanalizacije u Trbušanima, zbog toga je zaključio da je tužilac aktivno legitimisan da potražuje naknadu nastale materijalne štete koju je na svom objektu pretrpeo i otklanjanje uzroka izlivanja fekalne kanalizacije.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je stanovište drugostepenog suda, koji je pobijanom odlukom odbio tužiljin zahtev zbog nedostataka njene aktivne legitimacije.

Naime, stvarna legitimacija u parnici predstavlja materijalnopravni odnos stranaka prema predmetu spora, odnosno prema pravu za čiju je zaštitu parnica pokrenuta. O postojanju stvarne legitimacije sud vodi računa i po službenoj dužnosti i zavisi od materijalnog prava koje se primenjuje na određeno činjenično stanje.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužilac vlasnik navedene kuće u Trbušanima koju koristi i njegova ćerka tužilja BB i da je on sa tuženim MZ Trbušani zaključio navedeni ugovor o finansiranju izgradnje fekalne kanalizacije u Trbušanima. Imajući u vidu navedeno po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužilja nije aktivno legitimisana za vođenje ovog parničnog postupka, zbog čega nisu osnovani njeni revizijski navodi kojima se napada ovaj pravni zaključak.

Ostalim revizijskim navodima se bezpredmetno ukazuje na propuste tuženih u vezi izgradnje predmetne kanalizacione mreže jer je upravo iz tih razloga pobijanom presudom pružena tražena zaštita aktivno legitimisanom vlasniku kuće – tužiocu AA.

Pravilno je odlučeno i o naknadi troškova postupka na osnovu člana 165. stav 2. u vezi članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić