Rev 16600/2023 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16600/2023
18.09.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Vesne Subić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Stevanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2451/22 od 16.03.2023. godine, u sednici održanoj 18.09.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE, odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2451/22 od 16.03.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2451/22 od 16.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lebanu P 4124/21 od 27.05.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 663.324,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.08.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev od dosuđenih 663.324,00 dinara do tužbom traženih 884.432,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.08.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 117.594,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2451/22 od 16.03.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 464.327,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 27.05.2022. godine do isplate, dok je za veći iznos, do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom od 663.324,00 dinara odnosno za iznos od 198.997,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.05.2022. godine do isplate, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 464.327,00 dinara za period od 16.08.2021. godine do 27.05.2022. godine tužbeni zahtev tužioca odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 81.487,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti i osnovanosti revizije tužene na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom na to da ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku. Naime, pravnosnažnom presudom obavezana je tužena da tužiocu naknadi materijalnu štetu koju je pretrpeo na zasadu paradajza i paprike na njegovoj parceli u opštini ..., usled elementarne nepogode – grada dana 06.07.2020. godine. Odgovornost tužene za pretrpljenu štetu proizlazi iz činjenice da tužena nije postupila u skladu sa članom 11. stav 1. tačka 8. Zakona o odbrani od grada („Službeni glasnik RS“ br. 54/15), s obzirom na to da je došlo do propusta u preventivnom delovanju organa tužene u cilju smanjenja štete. S toga, kako je o zahtevu tužioca odlučeno uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, pa kako razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa tumačenjem prava i pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u pogledu primene člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, to nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se ukazivanjem na izostanak uzročno-posledične veze u konkrtnom slučaju, zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i odgovornost tužene, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Osim toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu dozvoljen revizijski razlog.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 21.04.2021. godine, pa kako je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu za iznos od 464.327,00 dinara i kako vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP, a ni po osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, jer je prvostepena presuda preinačena u korist tužene.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković