Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1713/2022
10.03.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Joksimović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Milisav Đorđević, advokat iz ..., radi izmene odluke o visini izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 406/2021 od 14.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 10.03.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE revizija tuženog, pa se PREINAČUJU presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 406/2021 od 14.10.2021. godine i presuda Osnovnog suda u Prokuplju P2 225/19 od 23.02.2021. godine, u usvajajućem delu, tako što se ODBIJA, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se izmeni pravnosnažna presuda Opštinskog suda u Prokuplju P 2464/05 od 09.10.2006. godine, u stavu prvom izreke, utoliko što bi se obavezao tuženi da, na ime doprinosa za izdržavanje tužilje, plaća mesečno iznos od 8.000,00 dinara, od 01.-05. u mesecu za protekli mesec, počev od 01.09.2018. godine dok za to postoje zakonski razlozi.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 406/2021 od 14.10.2021. godine, odbijene su, kao neosnovane, žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Prokuplju P2 225/19 od 23.02.2021. godine, kojom je stavom prvim izreke, delimično usvojen tužbeni zahtev i izmenjena pravnosnažna presuda Opštinskog suda u Prokuplju P 2464/05 od 09.10.2006. godine, u stavu prvom izreke, tako što je obavezan tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje tužilje plaća mesečno iznos od 8.000,00 dinara, od 01.-05.u mesecu za protekli mesec, počev od 01.09.2018. godine dok za to postoje zakonski razlozi, stavom drugim izreke odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev za veći iznos od dosuđenog, a do traženog iznosa od 10.000,00 dinara mesečno i stavom trećim izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….18/2020, u daljem tekstu: ZPP) u vezi člana 202. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“, br. 18/2005...6/2015), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija tuženog osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Prokuplju P 2464/05 od 09.10.2006. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje tada mal.tužilje plaća iznos od 3.000,00 dinara mesečno, počev od 01.09.2005. godine, kao dana podnošenja tužbe i to od 01.-05. u mesecu za protekli mesec, a zaostale rate u roku od 15 dana od dana prijema presude, na ruke zakonskoj zastupnici mal. tužilje, majci VV. U vreme donošenja ove presude tužilja je imala četiri godine, a njene potrebe su procenjene prema uzrastu.
Tužilja je rođena ...2001. godine i u vreme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari bila je maloletna i zastupala ju je majka kao zakonska zastupnica, ali je tokom prvostepenog postupka stekla punoletstvo i ovlastila punomoćnika za dalje zastupanje u ovom sporu. Tužilja je student prve godine Visoke ... škole u ... . Živi u ..., u kući babe i dede po majci, sa majkom koja je zaposlena i ostvaruje zaradu od 40.000,00 dinara, sa polubratom koji je takođe student i babom i dedom po majci koji primaju deviznu penziju. Nema nepokretnu imovinu na svoje ime. Imajući u vidu uzrast tužilje, koja pored uobičajenih potreba za ishranom, odećom, obućom, higijenom i sl. ima i izdatke vezane za troškove studiranja u drugom gradu, i to na ime troškova prevoza od mesta stanovanja do mesta studiranja u iznosu od 7.500,00 dinara, njene mesečne potrebe su utvrđene na iznos od 20.000,00 dinara.
Tuženi živi u selu ..., kod ..., u kući čiji je bio suvlasnik sa udelom od 2/3 po osnovu nasleđa. Svoj deo kuće prodao je kumu, a zadržao je pravo stanovanja na neodređeno vreme. Izdržava se tako što u sezoni bere voće i pečurke od čega zaradi oko 1.300,00 dnevno. Nakon pretrpljene teške telesne povrede koju su mu naneli majka, baba i deda tužilje, zbog koje su pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Prokuplju K 21/05 od 11.01.2006. godine oglašeni krivim i osuđeni na efektivnu kaznu zatvora, tuženi nije u mogućnosti da obavlja građevinske poslove što je ranije činio, jer mu je umanjena radna sposobnost na gornjoj granici lakog stepena oko 30%. Materijalno mu pomaže sestra.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su, primenom materijalnog prava iz odredbi čl. 73, 155. stav 2. i 160. – 162. i 164. Porodičnog zakona, ocenili da su ispunjeni uslovi za izmenu odluke o izdržavanju tužilje i obavezali tuženog da od 01.09.2018. godine doprinosi izdržavanju tužilje plaćanjem mesečnog iznosa od 8.000,00 dinara. Prema datim razlozima, tuženi je kao otac tužilje u zakonskoj obavezi da doprinosi izdržavanju svog punoletnog deteta koje se nalazi na redovnom školovanju i pored činjenice da nije u radnom odnosu, da ne ostvaruje redovna primanja i da nema dovoljno novčanih sredstava da zadovolji svoje lične potrebe. Ovo zbog toga što je tuženi dužan da u skladu sa svojom preostalom zdravstvenom radnom sposobnošću nađe načina da obavljanjem povremenih ili sezonskih poslova obezbedi potrebna novčana sredstva kako za sopstveno izdržavanje, tako i za izdržavanje punoletne tužilje dok za to postoje zakonski uslovi.
Osnovani su navodi revizije da je stanovište nižestepenih sudova zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Prema članu 164. Porodičnog zakona visina izdržavanja može se smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.
Kriterijumi za određivanje izdržavanja propisani su članom 160. Porodičnog zakona, prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1.). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2.), a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3.).
Izdržavanje punoletnog deteta ostvaruje se pod određenim uslovima. Prema članu 155. stav 2. Porodičnog zakona, pravo na izdržavanje od roditelja ima punoletno dete koje se redovno školuje najkasnije do navršene 26 godine života, srazmerno mogućnostima roditelja. Uslov za izdržavanje punoletnog deteta ograničen je pravnim standardom očigledne nepravde, s obzirom da je stavom 4. istog člana zakona predviđeno da punoletno dete nema pravo na izdržavanje ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje.
Dakle, smisao odredbe člana 155. Porodičnog zakona koja se odnosi na izdržavanje punoletnog deteta je da su roditelji u obavezi da se staraju o školovanju i stručnom usavršavanju svoje punoletne dece, u meri u kojoj im po redovnom toku stvari to omogućavaju životne i materijalne mogućnosti. Pri tome nisu dužni da se odriču svog sopstvenog egzistencijalnog minimuma.
U konkretnom slučaju, od donošenja prethodne presude o izdržavanju na strani tužilje promenile su se okolnosti utoliko što je tada imala 4 godine, a u vreme presuđenja u ovoj pravnoj stvari ima 19 godina i student je prve godine Visoke ... škole u ..., te da su se u skladu sa njenim kalendarskim uzrastom povećale i njene mesečne potrebe, utvrđene na mesečni iznos od 20.000,00 dinara.
Međutim, na strani tuženog postoje okolnosti koje po oceni Vrhovnog kascionog suda vode zaključku da bi egzistencija tuženog bila ugrožena za slučaj usvajanja postavljenog zahteva za povećanje njegove obaveze izdržavanja.
Ovo zbog toga što je tuženom, zbog pretrpljene teške telesne povrede opasne po život, koju su mu naneli majka i baba i deda tužilje, umanjena životna aktivnost i radna sposobnost za 30%, pa tuženi nije u radnom odnosu, nema redovna mesečna primanja, već prema svojoj radnoj sposobnosti ostvaruje neredovne i minimalne novčane prihode, i to od berbe voća i pečuraka kao sezonskih poslova. Na njegovo teško imovno stanje ukazuje i činjenica da nema nepokretnosti na svoje ime, nakon što je deo kuće koji je nasledio prodao, a u istoj zadržao pravo stanovanja.
S druge strane, tužilja živi u kući babe i dede po majci, sa majkom koja se u međuvremenu od perioda donošenja prethodne sudske odluke zaposlila i ostvaruje mesečnu zaradu od 40.000,00 dinara, a u izdržavanju joj pomažu i baba i deda po majci koji su korisnici inostrane penzije.
Ceneći sve okolnosti na strani tužilje kao poverioca izdržavanja i oba roditelja tužilje kao dužnika izdržavanja, a koje su od značaja za ocenu mogućnosti svakog od roditelja da doprinose izdržavanju tužilje, kao i okolnosti pod kojima je tuženi povređen odnosno da je usled protivpravnog postupanja majke i babe i dede tužilje onemogućen da u punom kapacitetu svoje radne sposobnosti ostvaruje prihode od poslova kojima se ranije bavio, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, udovoljenje postavljenom tužbenom zahtevu bi predstavljalo očiglednu nepravdu za tuženog. Zbog umanjene radne sposobnosti tuženi nema dovoljno novčanih sredstava ni da zadovolji svoje lične egzistencijalne potrebe niti kapaciteta da eventualno dodatnim radnim angažovanjem ostvari novčana sredstva za izdržavanje punoletne tužilje u većem iznosu od iznosa na koji je prethodnom sudskom odlukom obavezan.
Kako je prilikom odlučivanja pogrešno primenjeno materijalno pravo, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 416. stav 1. ZPP preinačio obe nižestepene presude i odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtev za izmenu odluke o visini izdržavanja.
Bez uticaja su na drugačiju odluku o tužbenom zahtevu navodi revizije da su ispunjeni zakonski uslovi za prestanak izdržavanja danom sticanja punoletstva tužilje, jer protivtužbeni zahtev za prestanak izdržavnja u ovoj pravnoj stvari tuženi nije postavio u parnici u smislu odrebi ZPP, a takvim se ne može smatrati zahtev postavljen u završnoj reči pred zaključenje glavne rasprave u prvostepenom postupku u okviru predloga da se odbije zahtev tužilje za izmenu postojeće odluke o izdržavanju.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić