Rev 1720/2020 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1720/2020
24.06.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Božidara Vujičića i Spomenke Zarić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, Filijala Leskovac, radi manje uplaćenih doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2904/19 od 14.11.2019. godine, u sednici održanoj 24.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima sadržanog u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2904/19 od 14.11.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJE SE rešenje o troškovima sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2904/19 od 14.11.2019. godine, tako što se žalba tužene odbija, kao neosnovana i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 1477/19 od 18.06.2019. godine u stavu drugom izreke.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka od 12.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema ovog rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 1477/19 od 18.06.2019. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime manje uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu PIO za period od 20.04.2012. godine do 20.04.2013. godine uplati 6.749,00 dinara. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 33.800,00 dinara, u slučaju docnje sa isplatom i kamatu na troškove počev od dana docnje do konačne uplate.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 2904/19 od 14.11.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, te je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući je u stavu drugom izreke kojim je preinačeno rešenje o troškovima postupka, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Tužena je podnela odgovor na reviziju tužioca.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14 i 87/18), zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu člana 408. u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema stanju u spisima, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženu da u korist tužioca izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu PIO na iznos bliže određen u izreci. S obzirom da je tužilac uspeo u sporu obavezao je tuženu da mu naknadi troškove postupka od 33.800,00 dinara primenom članova 153. i 154. ZPP, a koji se odnose se na troškove koje je imao za zastupanje od strane punomoćnika iz reda advokata i to: na ime sastava tužbe i jednog obrazloženog podneska od po 6.000,00 dinara, na ime pristupa na dva održana ročišta od po 7.500,00 dinara prema važećoj AT, na ime troškova veštačenja 3.000,00 dinara i na ime troškova sudske takse za tužbu i odluku od po 1.900,00 dinara.

Drugostepeni sud je preinačio odluku o troškovima postupka i odbio kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka, obrazlažući odluku da je tužilac u postupku u kome je potraživao novčanu naknadu imao mogućnost da potražuje i doprinose za PIO.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovano se revizijom tužioca ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Odredbom člana 153. stav 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, ne može se prihvatiti zaključak drugostepenog suda da troškovi ovog postupka nisu bili potrebni. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, osim u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa, sud ne vodi računa o razlozima pravičnosti, a takođe visina tužbenog zahteva ni jednom zakonskom odredbom nije porpisana kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka u situaciji kada je stranka uspela u sporu.

Saglasno navedenom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je obavezao tuženu da tužiocu naknadi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice, u iznosima koji prema vrednosti predmeta spora tužiocu pripadaju primenom važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, a u okviru granica postavljenog zahteva u smislu člana 3. stav 1. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je preinačio drugostepenu odluku o troškovima postupka i na osnovu člana 416. stav 1. u vezi člana 420. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužilac je uspeo u postupku po reviziji, pa mu, na osnovu člana 153. i 154. ZPP, pripadaju i opredeljeni troškovi ovog postupka, koji su dosuđeni u visini od 12.000,00 dinara na osnovu Tarifnog broja 13. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“, br. 121/12).

Na osnovu iznetog, primenom člana 165. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić