Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog Zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Nišu P2 1051/13 od 09.10.2013. godine, maloletni tužilac AA, rođen ...2013. godine, nakon razvoda braka svojih roditelja poveren je na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, a tuženi je obavezan da doprinosi njegovom izdržavanju mesečnim iznosom od 8.000,00 dinara počev od presuđenja pa dok za to postoje zakonski razlozi. Maloletni tužilac je u vreme zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom u ovom postupku pohađao drugi razred osnovne škole i njegove potrebe pojedinačno navedene u obrazloženju pobijane odluke su iznosile 24.000,00 dinara, a sada je završio treći razred osnovne škole i njegove potrebe pojedinačno navedene u obrazloženju pobijane odluke iznose 38.000,00 dinara. Majka maloletnog tužioca zaposlena je u Centru za ... na određeno vreme i ostvaruje mesečnu zaradu u iznosu od 73.000,00 dinara, sa mal.tužiocem živi u stanu u vlasništvu njene majke, za koji ne plaćaju zakupninu. Tuženi je zaposlen u JP „GG“ na neodređeno vreme sa mesečno zaradom od 125.- 126.000,00 dinara, sa suprugom i mal.sinom rođenim 2019. godine živi u iznajmljenom stanu za koji mesečno plaća zakupninu od 260 evra i komunalne troškove 24.000,00 dinara. Supruga tužioca je po zanimanju ..., nezaposlena je i nalazi se na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje. Tuženi ima troškove prevoza radi održavanja ličnih odnosa sa mal.tužiocem od oko 20.000,00 dinara mesečno i kreditno je opterećen sa 40.000,00 mesečno.Tuženi na ime izdržavanja mal.deteta uplaćuje iznos od 12.000,00 dinara i povremeno mu daje novac za rođendanske poklone i druge potrebe.

Drugostepeni sud je, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja od donošenja prethodne odluke o visini obaveze izdržavanja, najpre uzrast mal.tužioca i njegove potrebe, kao i mogućnosti dužnika izdržavanja, zaključio da su se stekli uslovi za izmenu odluke o visini obaveze tuženog da doprinosi izdržavanju mal. tužioca u smislu člana 164. Porodičnog zakona i tuženog obavezao da izdržavanju mal.tužioca doprinosi sa 20% od svojih redovnih mesečnih primanja umanjenih za poreze i doprinose, od podnošenja tužbe do pravnosnažnog presuđenja, imajući u vidu da je tuženi obavezu izdržavanja izvršavao u skladu sa ranije donetom presudom.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo i to odredbe člana 160. – 164. Porodičnog zakona, kada je zaključio da su ispunjeni uslovi za izmenu odluke o izdržavanju i obavezao tuženog da izdržavanju mal. tužioca doprinosi u visini od 20% od svojih redovnih mesečnih primanja.

Odredbom člana 164. Porodičnog zakona propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Odredbom člana 160. Porodičnog zakona je propisano da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, da potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza za izdržavanjem drugih lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Kada se određuje visina izdržavanja po članu 162. stav 3. istog zakona kada je poverilac izdržavanja dete visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.

Polazeći od navedenih odredaba materijalnog prava i pravilno utvrđenih mogućnosti tuženog, kao dužnika izdržavanja i potreba mal.tužioca kao poverioca izdržavanja, primenom kriterijuma za određivanje izdržavanja sadržanih u članu 160. Porodičnog zakona, i rukovodeći se njegovim najboljim interesom saglasno članovima 6. i 266. PZ, pravilno je drugostepeni sud ocenio da je tuženi u mogućnosti da na ime doprinosa za izdržavanje mal. deteta plaća 20% od svojih redovnih primanja, s obzirom na njegove mogućnosti da stiče zaradu i standard kojim živi, kao i mogućnost da se dodatno radno angažuje. Ovim iznosom obezbeđuje se zadovoljenje uslova za pravilan i potpuni razvoj mal.deteta, koje je školskog uzrasta, u skladu sa njegovim utvrđenim potrebama, a pri tome se ne ugrožava egzistencija tuženog kao dužnika izdržavanja, dok će preostala sredstva za izdržavanje deteta obezbeđivati zakonska zastupnica koja se svakodnevno brine o njemu, kako potrebnim novčanim iznosom, tako i doprinosom u vidu rada i staranja koje i inače svakodnevno ulaže u negu i podizanje mal. deteta. Sledom navedenog, a imajući u vidu da su u obezbeđenju sredstava potrebnih za izdržavanje dece roditelji dužni da obostrano učestvuju, pri čemu se roditelju koji vrši roditeljsko pravo nad detetom u doprinos svakako računa i svakodnevno angažovanje u nezi, čuvanju i vaspitavanju i koji se novčano ne može izraziti, revizijski navodi kojima se ukazuje da je tuženi kao otac mal.tužioca obavezan da doprinosi u većem novčanom iznosu su bez uticaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

Osim toga, navodi revizije tuženog kojima se ukazuje da je određeni novčani iznos previsoko odmeren, odnosno da ne odgovara okolnostima koje se pre svega tiču mogućnosti tužioca, kao dužnika izdržavanja, ocenjeni su kao neosnovani. Činjenica da tužilac ima zakonsku obavezu izdržavanja prema mal. detetu iz braka sa sadašnjom suprugom, sama za sebe ne vodi smanjenju obaveze izdržavanja, imajući u vidu utvrđene potrebe mal.deteta, zatim imovinske prilike na strani zakonske zastupnice, njene prihode i rashode, kao i doprinos koji se ogleda u svakodnevnom staranju o mal.detetu. Činjenica da je zak.zastupnica mal.tužioca u revizijskom predlogu od 12.10.2021. godine navela novčani iznos od 20.000,00 dinara na ime izdržavanja nema značaja u revizijskom postupku jer je u konkretnom slučaju drugostepeni sud odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahteva do zaključenja glavne glavne rasprave pred prvostepenim sudom shodno odredbama ZPP, zbog čega se neosnovano revizijom ukazuje na prekoračenje tužbenog zahteva.

Kako se ni ostalim revizijskim navodima ne osporava zakonitost i pravilnost pobijane odluke, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP doneo odluku kao u izreci presude.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić