
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17362/2024
25.06.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... , čiji je punomoćnik Nataša Tošić Sremac, advokat iz ... , protiv tuženog Centra za socijalni rad „Zaječar“ iz Zaječara, sa umešačima na strani tuženih BB i VV, oboje iz ... , čiji je punomoćnik Miroslav Aleksić, advokat iz ... , radi vraćanja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 137/24 od 02.04.2024. godine, u sednici održanoj 25.06.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 137/24 od 02.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 137/24 od 02.04.2024. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 383/2021 od 17.10.2023. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se tužiocu vrati vršenje roditeljskog prava nad maloletnom GG1 sada GG, rođenom ...2015. godine i naloži Matičnoj službi Zaječar da izvrši upis tužioca AA iz ... , kao vršioca roditeljskog prava nad maloletnim detetom, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Umešači na strani tuženog podneli su odgovor na reviziju.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbi članova 403. stav 2. tačka 1. i 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23) i člana 208. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“ br. 18/05, 72/11 i 6/15) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom od 27.11.2019. godine tužilac je potpuno lišen roditeljskog prava nad maloletnom GG, rođenom ...2015. godine u ..., i to prava na čuvanje, podizanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje, upravljanje i raspolaganje detetovom imovinom, uz obavezu da učestvuje u troškovima smeštaja maloletnog deteta mesečnim iznosom od 1.000,00 dinara počev od 15.06.2016. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi ili se presuda ne promeni. Tužilac je završio osnovnu školu, ima kardiovaskularni problem i zbog dijagnoze F.32 svakog meseca se javlja psihijatru u Zaječaru. Nakon lišenja roditeljskog prava tužilac se nije obraćao tuženom Centru za socijalni rad radi pomoći u obezbeđenju adekvatnih uslova za vršenje roditeljske dužnosti. Maloletna GG je zbog neadekvatne brige tužioca i majke, nad kojom je produženo roditeljsko pravo, verifikovala emocionalnu i socijalnu nezrelost, nedovoljno poznavanje pravila, očekivanja i normi, niži fond znanja od dobno očekivanih. Tužilac je ovu parnicu inicirao 17.11.2020. godine. U toku postupka rešenjem tuženog Centra od 10.03.2021. godine maloletnu GG su usvojili supružnici BB i VV, oboje iz ... . Usvajanje maloletne GG isprovocirale su pretnje tužioca upućene institucijama i ličnostima preko društvenih mreža. U međuvremenu je bio u zatvoru i nije došlo do promene ponašanja kojim bi zadovoljio potrebne kriterijume roditeljskih kapaciteta. Tužilac zahtev za vraćanje roditeljskog prava zasniva na činjenici da je nasledio porodično imanje, kuću, poljoprivredno zemljište i poljoprivredne mašine, te da je obezbedio uslove za odrastanje maloletne ćerke. Aktuelno je fokusiran na ostvarivanje roditeljskog prava kao borbe u kojoj je on protiv svih i jačih, osujećen namerom drugih koji su protiv njega, bez suštinskih osvrta na potrebe deteta. Ispoljava karakteristike poremećaja emocionalno nestabilne i paranoidne ličnosti, što podrazumeva nisku kontrolu impulsa, nisku frustracionu toleranciju, ponašanje po principu zadovoljstva, izostanak empatije, sumnjičavost, tendenciju da se događaj iskrivi i pogrešno tumači, uz prateću hostilnost, napetost i nezadovoljstvo. Poremećaj ličnosti je trajne prirode. Tužilac maloletnu GG nije video četiri godine, mada je za to imao mogućnosti u periodu dok nije bio u zatvoru. U međuvremenu, maloletna GG odrasta u stabilnim uslovima, sa uspostavljenim emocionalnim vezama. Promenjeni materijalni uslovi tužioca su sporednog karaktera za ostvarivanje i realizaciju roditeljstva.
S obzirom na ovako utvrđene bitne činjenice, nižestepeni sudovi nalaze da razlozi zbog kojih je tužilac lišen roditeljskog prava nisu prestali, te da je postavljeni tužbeni zahtev neosnovan u smislu relevantnih odredbi Ustava Republike Srbije, Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta i odredbi članova 83. i 84. Porodičnog zakona.
Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je odbijen postavljeni tužbeni zahtev za vraćanje roditeljskog prava.
Činjenično je razjašnjeno da je tužilac pravnosnažnom presudom od 27.11.2019. godine u potpunosti lišen roditeljskog prava zbog grubog zanemarivanja dužnosti iz sadržine roditeljskog prava - izbegavanja da stvori uslove za zajednički život sa detetom, koje se nalazilo u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika. U osnovi te odluke stoji utvrđenje da je tužilac ličnost sa emocionalno nestabilnim karakteristikama, da izražava nedoslednost, nestalnost, labilnost, impulsivnost, neodgovornost, nebrigu za emocionalno najbliže figure, na koji način je dovodio u opasnost i vršio teško zanemarivanje svog deteta. Utvrđena psihopatologija poremećaja ličnosti je trajna, pa nema uslova za usvajanje tužbenog zahteva u smislu člana 83. Porodičnog zakona. Po ovoj odredbi, roditelju se može vratiti roditeljsko pravo kada prestanu razlozi zbog kojih je bio potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava.
Drugostepeni sud je pravilno ocenio navode tužioca o promenjenoj materijalnoj situaciji, zaključujući da su činjenice na kojima on zasniva postavljeni zahtev bez uticaja za mogućnost ostvarivanja i realizacije roditeljstva u konkretnim okolnostima.
Odredbom člana 6. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta, a pobijanom odlukom ovaj imperativ je zadovoljen. Naime, maloletna GG je kao beba bila zanemarena i zapuštena, zdravstveno i higijenski, pa je iz tog razloga oduzeta od roditelja i smeštena u ustanovu socijalne zaštite. Tužilac svoje aktivnosti nije usmerio na poboljšanje roditeljskih kompetencija, već na optužbe prema drugima, nezadovoljstvo i prabacivanje krivice na pojedince i institucije, predstavljajući sebe žrtvom i optužujući druge. Nižestepeni sudovi su, s obzirom na vreme podnošenja tužbe, razjasnili aktuelne okolnosti i pravilno zaključili da razlozi zbog kojih je tužilac potpuno lišen roditeljskog prava nisu prestali. Stoga, kada tužilac nije tražio poništenje usvojenja zasnovanog 10.03.2021. godine u skladu sa odredbama članova 106. i 107. Porodičnog zakona, navodi revizije vezani za pobijanje zakonitosti postupka usvojenja ne mogu dovesti do drugačije odluke.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković