Rev 1741/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1741/2021
06.09.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslav Mađarov, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG, svi iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Stojan Ilić, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektromreža Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Igor Isailović, advokat iz ..., radi isplate naknade, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3136/20 od 14.11.2021. godine, u sednici veća održanoj 06.09.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3136/20 od 14.11.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3136/20 od 14.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 526/19 od 12.11.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da isplati tužiocima novčanu naknadu: tužiocima AA i BB zbog ograničenja u vršenju prava svojine na kp .., upisane u LN .. KO Vranje na građevinskom zemljištu i zbog provođenja sedam neizolovanih električnih provodnika preko parcele, čime se zaštitnim pojasom u merama i granicama bliže određenim u stavu prvom izreke, zahvata i konstituiše pravo trajne službenosti i provođenja kablova u korist tuženog na parceli tužilaca u površini od 723m2, za štetu zbog zauzimanja parcele i smanjenja tržišne vrednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 539.230,54 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.05.2020. godine do isplate, te stavom drugim da ovim tužiocima zbog ograničenja u vršenju prava svojine na kp .. upisane u ln .. KO Vranje, na građevinskom zemljištu i zbog provođenja sedam neizolovanih električnih provodnika preko parcele, čime se zaštitnim pojasom u merama i granicama bliže određenim u tom stavu, zahvata i konstituiše pravo trajne službenosti i provođenja kablova u korist tuženog na parceli tužilaca, isplati štetu zbog zauzimanja parcele i smanjenja tržišne vrednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 352.330,19 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.05.2020. godine do isplate. Trećim stavom, obavezan je tuženi da tužiocima VV i GG, zbog ograničenja u vršenju prava svojine na na kp .., upisane u ln .. KO Vranje, na građevinskom zemljištu i zbog provođenja sedam neizolovanih električnih provodnika preko parcele, čime se zaštitnim pojasom u merama i granicama bliže određenim u stavu trećem izreke, zahvata i konstituiše pravo trajne službenosti prolaza i provođenja kablova u korist tuženog na parceli tužilaca u površini od 2863m2, isplati štetu zbog zauzimanja parcele i smanjenja tržišne vrednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 1.017.290,84 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.05.2020. godine do isplate. Četvrtim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiocima DD i ĐĐ, zbog ograničenja u vršenju prava svojine na kp .., upisane u ln .. KO Vranje, na građevinskom zemljištu i zbog provođenja sedam neizolovanih električnih provodnika preko parcele, čime se zaštitnim pojasom u merama i granicama bliže određenim u stavu četvrtom izreke, zahvata i konstituiše pravo trajne službenosti i provođenja kablova u korist tuženog na parceli tužilaca u površini od 1425m2, isplati štetu zbog zauzimanja parcele i smanjenja tržišne vrednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 507.011,28 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.05.2020. godine do isplate. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 586.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3136/20 od 14.11.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena je navedena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i šestom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72... 10/2023), Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije izuzetno dozvoljena.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011...10/2023), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Iz navedenog proizilazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.

Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

U ovoj pravnoj stvari, pravnosnažnom presudom je odlučeno o naknadama zbog smanjenja tržišne vrednosti katastarskih parcela u situaciji kada je izgradnjom elektromreže sa dozvolom nadležnog organa konstituisana zakonska stvarna službenost prelaska vodova preko katastarskih parcela tužilaca, na osnovu člana 51. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, koja potraživanja imaju svoj osnov u stvarnom pravu iz člana 53. stav 3. navedenog zakona.

Imajući u vidu pravni stav o pravnoj prirodi naknade zbog prolaska kabla električne energije vazdušnim putem, usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 23.01.2017.godine, sadržinu spora i presuda nižestepenih sudova, kao i navoda iznetih u reviziji, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji, primenom odredbe člana 404. stav 1. ZPP.

U reviziji se ne ukazuje na drugačije odluke drugostepenih sudova ili revizijskog suda po istovrsnim zahtevima kao što su zahtevi tužilaca u ovom postupku, u istoj ili u bitno sličnoj činjenično pravnoj situaciji. Pružanjem pravne zaštite ne proizvode se negativne posledice po pravosudni sistem, niti nastaje potreba da se razmatraju pravna pitanja od opšteg interesa ili daje novo tumačenje prava, kako se revizijom predlaže, pre svega imajući u vidu sadržinu navedenog pravnog stava ovog suda, donetog i publikovanog u cilju jedinstvene i usaglašene primene materijalnog prava.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 25.02.2015. godine, sa tri tužbena zahteva, od kojih su za svaki od postavljenih zahteva podnosioci po dvoje tužilaca. Vrednost predmeta spora određuje se prema vrednosti svakog tužbenog zahteva postavljenog od po dvoje tužilaca, zasebno u odnosu na ostale sa kojima ne stoje u odnosu jedinstvenih suparničara u smislu člana 210. ZPP.

Za ocenu o dozvoljenosti revizije uzima se u obzir najviša vrednost predmeta spora pobijanog dela, koja iznosi 1.017.290,84 dinara, što očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Stoga, po nalaženju Vrhovnog suda, revizija tuženog je nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić