![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17923/2024
18.09.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., koje zastupa Dušan Bulatović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., koga zastupa Mile Rankić, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 244/24 od 24.04.2024. godine, u sednici održanoj dana 18.09.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 244/24 od 24.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P2 266/23 od 22.02.2024. godine, stavom prvim izreke, zabranjeno je tuženom da se približava tužiocima na udaljenosti manjoj od 50 metara, da ih uznemirava na bilo koji način, pa mu je naloženo da se uzdržava od približavanja na toj udaljenosti i od svakog drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilaca. Stavom drugim izreke, navedene mere zaštite od nasilja u porodici određene su za period od godinu dana od dana donošenja presude i odlučeno je da mere mogu biti produžene sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih su određene. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 192.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, određeno je da žalba ne odlaže izvršenje presude.
Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž2 244/24 od 24.04.2024. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Lazarevcu P2 266/23 od 22.02.2024. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23- drugi zakon) i ocenio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi su rođeni brat i sestra, a tužilac AA je suprug tužilje. Između parničnih stranaka već dugi niz godina su poremećeni odnosi, koji su uzrokovani sukobima oko nege i staranja sada pok. majke tužilje i tuženog. Dana 02.09.2023. godine na mesnom groblju u ..., kada su tužioci došli na grob majke tužilje i tuženog, odnosno tašte tužioca, povodom 40 dana od njene smrti, tuženi je ušao kolima u groblje i iz kola izrekao niz uvreda tužiocu, psovao mu je majku, govoreći tužiocima da im je zabranio da dolaze na majčin grob, što je kod tužilaca izazvalo veliko uznemirenje. Tuženi je tužioce prijavio policiji tražeći da se tužiocima zabrani dolazak na groblje. Rešenjem Osnovnog suda u Lazarevcu Np 233/23 od 03.09.2023. godine je povodom ovog događaja utvrđeno da je ovde tuženi vršio psihičko nasilje prema ovde tužiocima. Prema proceni organa starateljstva, imajući u vidu da među strankama postoje dugogodišnji poremećeni odnosi u vezi sa negom i staranjem sada pok. majke tužilje i tuženog, koja je tuženog u dva navrata prijavljivala zbog nasilja u porodici, rizik od nasilja u porodici je srednjeg intenziteta, sa situacionim potencijalom za eskalaciju do visokog intenziteta, te je celishodno odrediti mere zaštite od nasilja u porodici.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev nalazeći da ponašanje tuženog navedenom prilikom prema tužiocima ima obeležja nasilja u porodici u smislu člana 197. stav 1. Porodičnog zakona, te su izrečene mere zabrane prilaska tužiocima na udaljenosti manjoj od 50 metara i uzdržavanje tuženog od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja, odnosno zabrane prilaska i uznemiravanja tužilaca, koje mere po stanovištu nižestepenih sudova predstavljaju adekvatne i svrsishodne mere, kojima se mogu stvoriti uslovi za prevenciju ponavljanja nasilja i obezbeđenje spokojstva i bezbednosti tužilaca kao žrtvi nasilja u porodici.
Po oceni Vrhovnog suda neosnovano se revizijom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Prema članu 197. Porodičnog zakona, pod nasiljem u porodici podrazumeva se ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice (stav 1), u stavu drugom iste zakonske odredbe navedeni su karakteristični vidovi nasilja u porodici uz određenje da se nasiljem smatra svako drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje, koje jedan član porodice ispoljava prema drugom članu porodice. Članom 198. stav 1. tog zakona, propisano je da protiv člana prodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici kojima se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članovima porodice. U istoj odredbi propisano je da je mera zaštite od nasilja u porodici zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice, pri čemu se sve mere zaštite od nasilja mogu odrediti u trajanju od najviše godinu dana (stav 3).
U smislu citiranih odredbi, nasilje u porodici podrazumeva svako ponašanje koje odstupa od standarda uobičajenog ophođenja i komuniciranja sa članovima porodice, šo jeste u konkretnom slučaju. Nasuprot revizijskim navodima, da bi postojalo nasilje u porodici, nije neophodan određeni kontinuitet (trajnost takvog ponašanja), već je u određenim situacijama dovoljan jedan akt ponašanja koji ima karakter nasilja u porodici. Pored toga, neophodno je da sud pokaže „nultu toleranciju“ na nasilje, što dalje znači da se svako ponašanje koje odstupa od standarda normalnog ophođenja i komunikacije sa članovima porodice mora kvalifikovati kao drsko, bezobzirno, odnosno zlonamerno ponašanje. I po oceni ovog suda, ispoljeno ponašanje tuženog u incidentu koji se dogodio 02.09.2023. godine, nasuprot revizijskim navodima, ima sva obeležja nasilja u porodici, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a pre svega dugogodišnju poremećenost odnosa između stranaka i izricanje ove mere je neophodno kako bi se tužiocima pružila zaštita i obezbedili mir i spokojstvo za određeni vremenski period, pa izrečene mere predstavljaju adekvatne mere zaštite od nasilja prema utvrđenoj vrsti i obimu nasilja.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković