Rev 1797/2021 3.19.1.25.1.4; 3.1.3.5.5

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1797/2021
15.07.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Gordane Džakula i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Zorana Nenković, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., radi povrede nužnog naslednog dela, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1517/20 od 09.07.2020. godine, u sednici održanoj 15.07.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1517/20 od 09.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv preude Apelacionog suda u Nišu Gž 1517/20 od 09.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P 1938/2016 od 21.04.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da je ostavilac, pokojni GG, bivši iz ..., povredio nužni nasledni deo tužilaca ugovorom o poklonu Ov III 864/2011 od 15.06.2011. godine, koji je zaključen između njega, kao poklonodavca i tužene, kao poklonoprimca, a kojim je raspolagao celokupnom svojom imovinom, stanom u ... u Ulici ..., koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kp.br. ... KO ... u korist tužene, te da se izvrši redukcija ugovora o poklonu Ov III 864/2011 od 15.06.2011. godine tako što će se utvrditi da su tužiocu suvlasiici od po 1/6 na napred navedenom stanu, po osnovu prava na nužni nasledni deo iza smrti svoga oca, sada pokojnog GG, bivšeg iz ..., te da je tužena dužna da im to pravo prizna i trpi upis prava susvojine pred nadležnim službama. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1517/20 od 09.07.2020. godine, odbijena je žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnaže presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. ZPP.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz člana 42. Zakona o nasleđivanju, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da je ugovorom o poklonu, koji je zaključen između sada pokojnog GG i tužene, povređen njihov nužni deo. Tužioci su deca pokojnog GG, a tužena je supruga iz drugog braka. Otac tužilaca je pre nego što je sa tuženom zaključio ugovor o poklonu, sa tuženom, kao davaocem izdržavanja zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju 14.07.2009. godine, a nakon toga, 15.06.2011. godine ugovor o poklonu. Predmet oba ugovora je bila ista nepokretnost. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari odluku o osnovanosti zahteva tužilaca zasnovali na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava, Zakona o nasleđivanju, koja je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Stoga, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 07.11.2016. godine, u kojoj je kao vrednost predmeta spora označen iznos od 500.000,00 dinara.

S obzirom da u ovom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužilaca nije dozvoljena na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić