Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 18068/2022
20.04.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., opština ..., čiji je punomoćnik Blagoje S. Stošić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ iz Beograda, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 178/2021 od 11.01.2022. godine, u sednici održanoj 20.04.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 178/2021 od 11.01.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 178/2021 od 11.01.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica Vladičin Han P 228/18 od 09.10.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je zapisnik sa sporazumom za određivanje naknade za eksproprisano zemljište Opštinske uprave Vladičin Han, Odeljenje za urbanizam, imovinskopravne, komunalne i građevinske poslove br. 465-399/2011-04 od 23.05.2011. godine apsolutno ništav, suprotan prinudnim propisima i javnom poretku i da ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime razlike između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište do pripadajuće naknade za javno građevinsko zemljište, a po zapisniku sa sporazumom za određivanje naknade za eksproprisano zemljište Opštinske uprave Vladičin Han Odeljenje za urbanizam, imovinskopravne, komunalne i građevinske poslove br. 465-399/2011-04 od 23.05.2011. godine za preuzeto javno građevinsko zemljište na vlasničkom delu od 1/1 i to za kp br. .., građevinska parcela u površini od 676 m2, kp.br. .. građevinska parcela u površini od 307 m2, kp.br. .., građevinska parcela u površini od 186 m2 upisane u LN br. .. KO ... od ranijeg vlasnika, ovde tužilje, isplati iznos od 423.178,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.02.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 124.027,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 178/2021 od 11.01.2022. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija (stav 2).
Postupajući na osnovu navedene zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud je zaključio da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Sporno pravno pitanje nije od opšteg interesa već je vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog pravnog odnosa tako što je utvrđeno da je planskim dokumentom izvršena promena namene iz poljoprivrednog u gradsko građevinsko zemljište, te da ova promena nije evidentirana u katastru nepokretnosti prilikom eksproprijacije zemljišta. Tržišna vrednost nepokretnosti utvrđena je na način koji ne odstupa od pravnog shvatanja o određivanju visine naknade za gradsko građevinsko zemljište izraženog u sudskim odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Ustavnog suda, po kojima sud prilikom određivanja visine naknade nije vezan isključivo procenom Poreske uprave već je veštačenjem, kao dokaznim sredstvom predviđenim Zakonom o parničnom postupku visina naknade određena primenom tržišne vrednosti eksproprisane nepokretnosti. Pravnosnažne odluke revizijskog suda i drugostepenih sudova, kojima je drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, a na koje se tuženi poziva u reviziji, bez uticaja su na drugačije odlučivanje, jer odluka u sporovima sa ovakvim tužbenim zahtevom zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, te se ne može govoriti o različitom postupanju sudova u istoj pravnoj stvari.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko prvnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi utvrđenja ništavosti i isplate podneta je 19.02.2018. godine, a vrednost predmeta spora u tužbi je 50.000,00 dinara. Podneskom od 10.07.2020. godine, tužilac je preinačio tužbu i kao vrednost predmeta spora označio iznos od 423.178,00 dinara.
Kako vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić