
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1811/2015
02.12.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača M.Ć. iz V., SAD, LJ.K. iz NJ., SAD i P.O. iz NJ., SAD, čiji je zajednički punomoćnik D. J. advokat u B., protiv protivnika predlagača GO Voždovac, koju zastupa Javni pravobranilac Opštine Voždovac iz Beograda i krajnjeg korisnika SZ P.p. iz B., čiji je punomoćnik V.S., advokat u B., odlučujući o reviziji krajnjeg korisnika izjavljenoj protiv veća održanoj 02.12.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji krajnjeg korisnika SZ P.p. iz B., godine, kao izuzetno dozvoljenoj. 12.02.2014. godine i rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu broj R1 686/2013 od 10.09.2013. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovan postupak.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu broj R1 686/2013 od 10.09.2013. godine usvojen je predlog predlagača pa je određena naknada za izuzeto gradsko građevinsko zemljište katastarska parcela broj … K.O. V., ranije upisane u zkul… K.O. B. 3, u površini od 420,10 m2, ranijih korisnika predlagača svako sa po 1/3 idealnih delova u ukupnom iznosu od 23.525.600,00 dinara. Obavezan je krajnji korisnik SZ P.p. iz B. da predlagačima i to: M.Ć. isplati iznos od 7.841.866,66 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2013. godine pa do isplate u roku od 15 dana; predlagaču LJ.K. iznos od 7.841.866,66 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2013. godine, pa do isplate u roku od 15 dana i predlagaču P.O. iznos od 7.841.866,66 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2013. godine, pa do isplate u roku od 15 dana. Obavezan je krajnji korisnik da predlagačima isplati iznos od 452.000,00 dinara na ime troškova postupka u roku od 15 dana.
Viši sud u Beogradu je odbio kao neosnovanu žalbu krajnjeg korisnika Prvog osnovnog suda u Beogradu.
Krajnji korisnik je izjavio blagovremenu reviziju protiv naznačenog rešenja Višeg suda u Beogradu zbog bitnih povreda pravila postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Revizija je izjavljena i na osnovu člana 395. ZPP (pogrešno označeno kao 404. ZPP) i predloženo je da se zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i od interesa za ravnopravnost građana i radi ujednačavanja sudske prakse o njoj odluči kao o izuzetno dozvoljenoj.
Predlagači su dali odgovor na reviziju.
Rešenjem broj R3 118/15 od 17.06.2015. godine Apelacioni sud u Beogradu je predložio Vrhovnom kasacionom sudu da o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj radi ujednačenja sudske prakse u primeni člana 42. u vezi člana 72. važećeg Zakona o eksproprijaciji, i pravilne primene materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u postupcima koji su započeti pre stupanja na snagu sada važećeg Zakona o eksproprijaciji.
Prema članu 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11i 55/2014), revizija je izuzetno dozvoljena i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom po odredbama člana 394. ovog zakona kada je po oceni apelacionog suda o dopuštenosti ove revizije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa i ujednači sudska praksa ili kada je potrebno novo tumačenje prava.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda uslovi za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije iz člana 395. ZPP su ispunjeni iz razloga koje je u rešenju naveo Apelacioni sud u Beogradu.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/2014), i našao da je revizija osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnim rešenjem Opštinskog sekretarijata za urbanizam, komunalno građevinske i stambene poslove opštine Voždovac broj 465-50/91 od 18.03.1992. godine je eksproprisana uz naknadu nepokretnost-kuća, kućni broj … u ulici … u B. sagrađena na katastarskoj parceli …, zkul. … KOB 3, površine 420,10 m2, zemljišno- knjižnih suvlansika predlagača sa po 1/3 idealnih delova u korist protivnika predlagača za potrebe krajnjeg korisnika Stambene zadruge P.p. Po osnovu ovog rešenja predlagačima je prestalo pravo korišćenja zemljišta pod objektom i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu objekta, a određeno je da naknada za eksproprisanu nepokretnost i izuzeto zemljište pada na teret krajnjeg korisnika. Predlagačima je pravnosnažnim rešenjem Petog opštinskog suda u Beogradu R 271/00 od 23.12.2004. godine (pravnosnažna 19.01.2006. godine) određena naknada za eksproprisanu opisane nepokretnost – kuće. Iz obrazloženja rešenja proizilazi da je vrednost nepokretnosti utvrđena samo za kuću bez uračunavanja vrednosti placa-zemljišta koje služi za njenu redovnu upotrebu. Predlagači nisu postigli sporazum sa krajnjim korisnikom o visini naknade za izuzeto zemljište pa su pokrenuli ovaj vanparnični postupak. Utvrđena je prosečna tržišna vrednost parcele po 56.000,00 dinara po m2.
Na osnovu ovako utvrđenih činjenica nižestepeni sudovi su na osnovu člana 42. Zakona o eksproprijaciji obavezali krajnjeg korisnika da predlagačima isplati naknadu za eksproprisano izuzeto zemljište u skladu sa njihovim idealnim delovima.
Osnovano revident ukazuje da je u postupku određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost došlo do neopravdanog i nezakonitog razdvajanja određivanja naknade za kuću od naknade za zemljište koje je služilo za njenu redovnu upotrebu. Iz rešenja o eksproprijaciji iz 1992. godine proizilazi da je eksproprisana kuća broj …u ulici …, sagrađena na katastarskoj parceli … zkul. … K.O.B. 3, površine 420,10 m2. Iz nalaza i mišljenja veštaka mr D.J. od 14.10.2011. godine proizilazi da je prema podacima iz katastra zemljišta na toj katastarskoj parceli postojala stambena zgrada sa dve stambene jedinice i garaža nepravilnog oblika izgrađena bez odobrenja za izgradnju.
Odredbom člana 41. stav 2. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ br.53/95, „Službeni list SRJ“ br.16/2001 i „Službeni glasnik RS“ br.23/2001, 20/2009, 55/2013 (odluka Ustavnog suda)), je propisano da ako su eksproprisane nepokretnosti raznih vrsta u svojini istog sopstvenika u sporazumu o visini naknade, odnosno u odluci suda, posebno se iskazuje naknada za pojedine vrste nepokretnosti (zemljište, zgrade, uređaji i dr).
Vrhovni kasacioni sud je oceniio da je u prethodnom vanparničnom postupku propušteno da se odredi jedinstvena naknada za ekspropisanu nepokretnost i to tako što bi se posebno iskazala vrednost zgrade sa dve stambene jedinice, a posebno vrednost zemljišta. Međutim, zbog ove nepravilnosti raniji sopstvenici eksproprisane nepokretnosti ne treba da budu lišene naknade za zemljište koje im po Zakonu o eksproprijaciji pripada, ali se visina ove naknade mora utvrditi drugačijom metodom od one koju su primenili nižestepeni sudovi. Nižestepeni sudovi su naknadu odredili primenom člana 42. Zakona o eksproprijaciji kao da se radi o slobodnom građevinskom zemljištu, odnosno kao da je izvršena eksproprijacija samo građevinskog zemljišta. Otuda je i došlo do previsoko određene naknade za građevinsko zemljište, posebno kada se ima u vidu već dosuđena naknada za kuću, koje vrednosti zajedno čine naknadu za ekspropisanu nepokretnost. Naime, naknada za stambenu zgradu je trebala da odgovara tržišnoj vrednosti kako zgrade tako i prava korišćenja zemljišta (rešenjem o eksproprijaciji je prestalo pravo korišćenja pod objektom i zemljište koje služi za redovnu upotrebu katastarske parcele … u površini od 420,10 m2). Kako predlagačima do sada nije dosuđena naknada za zemljište nije osnovan revidentov prigovor pravnosnažne presuđene stvari i nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 10. ZPP.
Takođe se osnovano u reviziji ukazuje da je visina naknade utvrđena samo na osnovu izveštaja nadležne Poreske uprave. Iz dopisa Poreske uprave i zapisnika o proceni tržišne vrednosti nepokretnosti proizilazi da je Poreska uprava primenila metod parifikacije (izjednačavanja) i na osnovu podataka dobijenih od podnosilaca zahteva i to bez izlaska na teren.
Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda procena tržišne vrednosti nepokretnosti koju daje poreska uprava mora biti obrazložena, a ne paušalna. Osim toga u ovoj specifičnoj situaciji u kojoj je došlo do odvojenog utvrđenja naknade za stambeni objekat od naknade za eksproprisano pravo korišćenja zemljišta, bilo je potrebno da se izvrši individualizacija ove konkretne nepokretnosti.
U konkretnom izveštaju poreske uprave ne vidi se na osnovu kojih kriterijuma i merila je utvrđena cena zemljišta po m2, da li je vođeno računa o tome da je zemljište samo deo ekspropisane nepokretnosti (zajedno sa kućom), da li je upoređivanje vršeno na osnovu prodajnih cena iz ugovra (mesta) i šta je služilo kao korektiv utvrđene vrednosti, odnosno da li je poreska uprava analizirala takozvane „susedne transakcije“. Obrazloženje (razlozi) procene je nužno jer se strankama mora dati mogućnost da ulože primedbe na procenu i sudu da izvrši analizu tržišne vrednosti (u suprotnom Poreska uprava bi preuzela nadležnost suda da utvrđuje naknadu).
Tržišna cena kod zemljišta se utvrđuje prema cenama u vreme presuđenja. Zato je potrebno da u ponovnom postupku prvostepeni sud od Poreske uprave zatraži novi obrazloženi izveštaj i da potom procenu tržišne vrednosti utvrdi na osnovu zakona. Ako se na ovaj način ne može utvrditi tržišna cena nepokretnosti zbog specifičnosti konkretne situacije, sud može u tom cilju da izvede dokaz veštačenjem.
Nižestepeni sudovi nisu imali u vidu navedeno, pa su stoga zbog pogrešne primene materijalnog prava pogrešno utvrdili činjenice.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija krajnjeg korisnika osnovana, pa je stoga odlučio kao u izreci na osnovu člana 407. stav 2. u vezi člana 412. ZPP i člana 3. stav 1. tačka 3. Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS“ br.101/13) prema sedištu krajnjeg korisnika.
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.