Rev 181/2020 3.1.2.4.7; poravnanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 181/2020
27.01.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilaca JKP „Vodovod Kraljevo“, čiji je punomoćnik Ivica Vukićević, advokat iz … i Grada Kraljeva, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo, protiv tuženih Preduzeća „KDS – M“, DOO Kraljevo, čiji je punomoćnik Dragan Ivanović, advokat iz … „BK- Urbing“ Kraljevo i Republike Srbije, koje zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Kraljevu, radi utvrđivanja prava svojine i ništavosti poravnanja, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5832/18 od 26.07.2019. godine, u sednici održanoj dana 27.01.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5832/18 od 26.07.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev prvo i drugotuženih za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5832/18 od 26.07.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena presuda Višeg suda u Kraljevu P 3/17 od 31.05.2018. godine. Tom presudom, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se prema tuženima utvrdi da je ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo poravnanje zaključeno pred Opštinskim sudom u Kraljevu pod brojem R 1090/08 od 18.07.2008. godine između tužilaca i tužene Republike Srbije, sa jedne strane i tuženog preduzeća „KDS-M“ DOO Kraljevo sa druge strane. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se prema tuženima utvrdi da je tužilac Grad Kraljevo vlasnik, a tužilac JKP „Vodovod“ neposredni korisnik poslovnog prostora označenog kao lokal 25d korisne površine 30 m i lokal 25đ korisne površine 45 m2, u prizemlju poslovnog prostora stambenog objekta u ulici Četvrti kraljevački bataljon broj 25 u Kraljevu, postojeći na kp.br.1034/1 KO Kraljevo, upisan u LN br.8763 KO Kraljevo, što su prvo i treće tuženi dužni da priznaju i omoguće im da svoje pravo uknjiže kod Službe za katatastar nepokretnosti Kraljevo. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim su tražili da im tuženi predaju u svojinu i državinu iste poslovne prostore (označene i bliže opisane u stavu drugom izreke). Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se prema tuženima utvrdi da je prema prvo i drugotuženima ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo od momenta zaključenja, ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora označenog kao lokal 25a korisne površine 14 m2 i lokal 25 g korisne površine 23 m2 u prizemlju istog poslovno- stambenog objekta zaključen 16.03.2015. godine između prvotuženog kao prodavca i drugotuženog kao kupca, solemnizovan od strane javnog beležnika 24.03.2015. godine pod brojem Uop 368/2015. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi prema tuženima da je tužilac Grad Kraljevo, vlasnik, a tužilac JKP „Vodovod“ neposredni korisnik navedenih lokala broj 25v i 25g (bliže opisanih u stavu četvrtom izreke), te da su tuženi dužni to priznati tužiocima i omogućiti im da svoje pravo uknjiže kod Službe za katastar nepokretnosti Kraljevo. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da im prvo i drugotuženi predaju u svojinu i državinu ove poslovne prostore - lokale. Stavom sedmim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se prvo i treće tuženi obavežu da im solidarno isplate novčanu naknadu na ime lokala 25d i lokala 25đ (označene površine i identifikacije), u iznosu od ukupno 8.971.442,80 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od dana presuđenja do isplate. Stavom osmim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se prvo i treće tuženi obavežu da im solidarno isplate novčane naknade na ime lokala 25v i lokala 25g (označene površine i identifikacije), u iznosu od ukupno 4.367.676,10 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od presuđenja do isplate. Stavom devetim izreke, tužioci su obavezani da prvotuženom na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 265.150,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude tužioci su blagovremeno izjavili (zajedničku) reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Prvo i drugotuženi su podneli odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu troškova sastava ovog odgovora.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilaca nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac JKP „Vodovod“ je koristio lokal u ulici Četvrti kraljevački bataljon u Kraljevu, koji je bio u vlasništvu Opštine Kraljevo, a u kojem se nalazila baždarnica ovog preduzeća. Kada je napravljen novi objekat, u kome su se nalazile poslovne prostorije ovog preduzeća, u isti je preseljena i baždarnica. Tuženo preduzeće „KDS-M“ Kraljevo, dobilo je odobrenje za gradnju stambeno-poslovnog objekta na kp.br.1033/3 i kp.br.1034/1 KO Kraljevo u ulici Četvrti kraljevački bataljon, 02.08.2004. godine od strane Odeljenja za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne delatnosti. U ovom rešenju – građevinskoj dozvoli, navedeno je da je ono kao investitor dužan da pre početka građenja novog objekta, poruši sve postojeće stare objekte na kat. parceli broj 1034/1 KO Kraljevo, a na kojoj je bio i objekat - lokal koji je tužilac JKP „Vodovod“ koristio kao baždarnicu. Pred Opštinskim sudom u Kraljevu u predmetu R 731/04 je 17.11.2004. godine, zaključeno poravnanje kojim se preduzeće „KDS – M“ obavezalo da protivnicima predlagača u tom vanparničnom postupku: Republici Srbiji, Opštini Kraljevo i JKP „Vodovod“ kao neposrednom korisniku, preda u svojinu i državinu poslovni prostor na kat. parceli br.1034/1 KO Kraljevo, po sistemu „ključ u ruke“ u novosagrađenom poslovno-stambenom objektu, a u roku od dve godine od dobijanja građevinske dozvole, na ime rušenja poslovnog prostora u prizemlju postojećeg objekta površine 44,76 m2, što bi u novosagrađenom objektu odgovaralo lokalu broj 3, površine 49,85 m2 i na ime rušenja postojećeg poslovnog prostora površine 98,75 m2, što bi u novosagrađenom objektu bio lokal broj 4, površine 42,25 m2. Predlagač se istim poravnanjem obavezao da će izvršiti izmenu i dopunu tehničke dokumentacije, tako da se pregrađivanjem dva lokala sa galerijama iz ovog poravnanja dobijaju četiri nezavisna lokala u prizemlju i na prvom spratu. Preduzeće „KDS-M“ je u toku 2008. godine završilo navedeni stambeno-poslovni objekat za koji je izdata upotrebna dozvola 16.07.2008. od strane nadležnog organa uprave. Po dobijanju upotrebne dozvole, pristupilo je realizaciji navedenog sudskog poravnanja, ponudivši predaju lokala kako je to predviđeno poravnanjem, ali su iz JKP „Vodovoda“ zaključili da im položaj tih lokala ne odgovara jer su planirali da u njima organizuju inkasantsku službu, a lokali se nalaze sa zadnje strane zgrade a ne do ulice. S obzirom da su svi lokali do ulice bili prodati, na inicijativu ovde tužioca JKP „Vodovod“, dogovoreno je zaključenje novog poravnanja, koje je zaključeno pred Opštinskim sudom u Kraljevu pod brojem R 1090/08, dana 18.07.2008. godine. Ovde tuženu Republiku Srbiju je u tom vanparničnom postupku zastupao ovlašćeni zakonski zastupnik. Stavom 1. ovog poravnanja, predlagač - Preduzeće „KDS-M“ se obavezalo da će o svom trošku izgraditi i predati u svojinu i državinu protivnicima predlagača Republici Srbiji, Opštini Kraljevo i JKP „Vodovod“ kao neposrednom korisniku poslovni prostor površine 100 m2, koji se nalazi u poslovnom objektu postojećem na kat. parceli br.3493/3 KO Kraljevo, za koji je izdato odobrenje za gradnju od strane Odeljenja za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne delatnosti Opštinske uprave Opštine Kraljevo od 21.10.1994. godine, a u roku koje odredi JKP „Vodovod“. Stavom 2. poravnanja je konstatovano da se istim zamenjuje poravnanje zaključeno pred Opštinskim sudom u Kraljevu 17.11.2004. godine, pod brojem R 731/04. Rešenjem – građevinskom dozvolom od 21.10.1994. godine, JKP „Vodovodu“ je odobrena izgradnja poslovnog objekta na kat. parceli br.3443/9 KO Kraljevo, koja se u LN br.8763 KO Kraljevo vodi kao javna svojina Grada Kraljeva. Kako je ranije poravnanje zamenjeno novim poravnanjem (a što je u ovom i konstatovano) ovde tuženo preduzeće „KDS-M“ kao prodavac prodalo je kupcu tuženom „BK-Urbing“ dva od četiri lokala koja su navedenim poravnanjem bila predviđena za predaju tužiocu JKP „Vodovod“, ugovorom o kupoprodaji zaključenim 16.03.2015. godine i solemnizovanim kod javnog beležnika 24.03.2015. godine pod brojem OUP 980/2015. Predmet ovog ugovora bili su lokal 25v korisne površine 14 m2 i lokal 25g korisne površine 23 m2, u prizemlju stambeno poslovnog objekta u ulici Četvrti kraljevački bataljon broj 25. Ovde drugotuženi - kupac je odmah nakon kupovine ušao u posed ovih lokala koje drži i nesmetano koristi.

Ni do realizacije ovog drugog sudskog poravnanja, nije došlo. Naime, od strane ovde tužioca JKP „Vodovod“ dostavljeno je tuženom „KDS-M“ više akata u vezi sa njegovom realizacijom, kojim je zahtevao predaju u svojinu poslovni prostor površine od 100 m2 na adekvatnoj lokaciji u užoj gradskoj zoni, a aktom od 28.04.2016. godine mu je predložio da svoju obavezu ispuni tako što će mu isplatiti tržišnu vrednost navedenog lokala površine od 100 m2, izgrađenog po sistemu „ključ u ruke“ u zoni ulice Četvrti kraljevački bataljon. Tuženo preduzeće je odgovorilo da je spremno da ispuni svoju obavezu iz zaključenog poravnanja ili da ovom tužiocu plati odgovarajući novčani iznos vrednosti građevinskih radova u srednjem kvalitetu, po principu „ključ u ruke“ za površinu od 100 m2, a koja bi se obaveza regulisala zaključenjem novog poravnanja. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka građevinske struke, utvrđeno je da je započeta gradnja poslovnog prostora prema poravnanju od 18.07.2008. godine, koji je trebalo da izgradi prvotuženo preduzeće „KDS-M“ u površini od 100 m2, da su urađene stope temelja i temeljni zid i da je gradnja započeta prema odobrenju za gradnju izdatom još 21.10.1994. godine. Međutim, projekat na osnovu koga je izdata ova građevinska dozvola, nije predviđao površinu od 100 m2, zbog čega bi trebala da se izvrši izmena projekta u skladu sa poravnanjem. Isti veštak je utvrdio i tržišnu vrednost lokala izgrađenih u zgradi na kat. parceli br.1034/1 na koje se odnosilo prethodno poravnanje koje je novim stavljeno van pravne snage i to lokala 25d i 25đ, u iznosu od ukupno 8.971.442.800,00 dinara, kao i tržišnu vrednost lokala 25v i 25g u iznosu od ukupno 4.376.676,10 dinara. Ove novčane iznose tužioci su potraživali eventualnim tužbenim zahtevima.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, zaključivši da tužbeni zahtevi tužilaca (osnovni i eventualni) nisu osnovani, zbog čega su i odbijeni.

Nižestepeni sudovi su ocenili da predmetno poravnanje zaključeno i sudski overeno pod brojem R 1090/08 od 18.07.2008. godine nije ništavo i da predmet obaveze ovog poravnanja nije nemoguć i nedopušten zbog činjenice da je u istom greškom unet broj kat. parcele 3493/3 umesto tačnog broja 3493/9 KO Kraljevo, kod utvrđene činjenice da je upravo taj broj kat. parcele bio pravilno označen u odobrenju za gradnju – građevinskoj dozvoli od 21.10.1994. godine, koja je i navedena u sadržini ovog poravnanja, a da pritom među ugovoračima – ovde parničnim strankama nije bilo sporno gde će se nalaziti objekat koji se gradi. Zato su zauzeli stanovište da nema mesta primeni člana 47. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), ali da poravnanje nije ništavo ni zato što kod stranaka nije postojalo pogrešno verovanje u odnosu na činjenice koje su bile predmet poravnanja na osnovu člana 1097. stav 1. istog zakona, iz kojih razloga je traženo utvrđenje ništavosti. Kako je Republika Srbija sama bila učesnik u vanparničnom postupku zaključenja osporenog sudskog poravnanja u kojem je zastupana preko svog zakonskog zastupnika, drugostepeni sud je ocenio da iz tog razloga ono nije ništavo iako nije pribavljena saglasnost Vlade za ovakvo raspolaganje na osnovu člana 8a stav 1. u vezi stava 4. u to vreme važećeg Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije („Sl. glasnik RS“, br.53/95, ... 101/05).

Budući da je predmetno (kasnije) poravnanje zaključeno 18.07.2008. godine, pravno valjano i da proizvodi pravno dejstvo, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je iz tih razloga neosnovan tužbeni zahtev tužilaca da se utvrdi da su vlasnici odnosno neposredni korisnici lokala 25d, 25đ, 25v i 25g, u poslovno stambenom objektu na kat. parceli broj 1034/1 koji su bili predmet prvog poravnanja R 731/04 od 17.11.2004. godine jer je ovo poravnanje zamenjeno novim, kako je to i konstatovano u stavu 2. istog. S obzirom na to, ocenili su da tužioci zato ne mogu ostvariti ni pravo na predaju u državinu lokala broj 25d i 25đ dogovorenih ranijim poravnanjem. Pravilno su primenili materijalno pravo i u pogledu zaključka o punovažnosti ugovora o kupoprodaji lokala 25v i 25g, koje je ovde prvotuženi kao vlasnik i investitor ovih lokala, prodao ovde drugotuženom po osnovu punovažnog kupoprodajnog ugovora solemnizovanog kod javnog beležnika prema odredbama važećeg Zakona o prometu nepokretnosti, te da iz tog razloga nema uslova za traženo utvrđenje ništavosti ovog ugovora u smislu člana 103. stav 1. ZOO niti za predaju istih u državinu. Sledom izloženog pravnog stanovišta o punovažnosti predmetnog poravnanja, zaključili su da tužioci zato ne mogu potraživati isplatu tržišne vrednosti lokala po ranijem poravnanju, već eventualnu isplatu protivvrednosti lokala površine od 100 m2 koji je bio predmet novog sudskog poravnanja, zbog čega su odbijeni eventualni tužbeni zahtevi.

Poravnanje, odnosno ugovor o poravnanju kao dvostrano obavezan ugovor iz člana 1089/1 ZOO, može imati novacioni karakter onda kada se ugovorne strane saglase da postojeću obavezu zamene novom i to kada za to postoji animus novandi koji mora biti izričito istaknut u ovakvom poravnanju, kao u konkretnom slučaju. U takvom slučaju se prethodni obligacioni odnos gasi, a na snazi je novo poravnanje. Zbog toga, nisu osnovani revizijski navodi tužilaca o ništavosti predmetnog (drugog) sudskog poravnanja, jer je zaključen u pravnom odnosu koji ima isti osnov obaveze.

Prema tome, kako je punovažno novo sudsko poravnanje zamenilo ranije poravnanje od 17.11.2004. godine koje je time stavljeno van pravne snage, to su neosnovani revizijski navodi da tužiocima pripadaju tražena stvarna i obligaciona prava po osnovu tog ranije zaključenog sudskog poravnanja.

Prihvatajući pravnu argumentaciju drugostepenog suda, ovaj sud nalazi da nisu osnovani revizijski navodi da je donošenjem pobijane presude pogrešno primenjeno materijalno pravo jer u vreme zaključenja ospornog poravnanja od 18.07.2008. nije bilo ni procesnih ni materijalnopravnih uslova za njegovo zaključenje, pošto je članom 322. stav 4. u vezi člana 3. stav 3. ZPP (tada važećeg, a takve odredbe postoje i u važećem ZPP-u) propisano da se poravnanje ne može zaključiti u pogledu zahteva kojim stranke ne mogu raspolagati, ponavljajući da nedostaje saglasnost Vlade Republike Srbije potrebna za ovakvo raspolaganje na nepokretnostima koje koriste javne službe.

U vreme prodaje lokala 25v i 25g ranije poravnanje od 17.11.2004. godine je zamenjeno zaključenjem novog od 18.07.2008. godine, zbog čega se u reviziji neosnovano ponavlja da prvotuženi kao investitor i prodavac nije mogao na drugotuženog preneti više prava nego što je sam imao, zaključenjem i solemnizacijom ugovora o kupoprodaji od 24.03.2015. godine.

Kako troškovi sastava odgovora na reviziju ne predstavljaju troškove potrebe za vođenje parnice na osnovu člana 154. stav 2. ZPP, to je o njima odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić