Rev 18160/2022 3.1.4.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 18160/2022
01.12.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ana Petričević, advokat iz..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Marković, advokat iz ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 246/22 od 21.07.2022. godine, u sednici veća održanoj 01.12.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 246/22 od 21.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P2 106/21 od 22.03.2022. godine, prvim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se maloletna deca VV, rođen ... godine i GG, rođen ... godine povere tužiocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, tužena obaveže da tužiocu odmah preda decu i da se održavanje ličnih odnosa majke sa decom uredi u skladu sa mišljenjem Centra za socijalni rad i na taj način izmeni prethodna odluka o poveravanju maloletne dece, određena presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 2297/17 od 24.10.2018. godine. Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da na ime doprinosa za izdržavanje mal. dece plaća po 10.000,00 dinara mesečno, ukupno 20.000,00 dinara uplatom na tekući račun tužioca počev od predaje dece pa ubuduće i da se izmeni prethodna odluka o poveravanju maloletne dece određena presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 2297/17 od 24.10.2018. godine. Trećim stavom izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 47.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 246/22 od 21.07.2022. godine, prvim stavom izreke, odbijena je žalba tužioca kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 2297/17 od 24.10.2018. godine, razveden je brak parničnih stranaka, zajednička maloletna deca poverena su majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, tužilac obavezan da doprinosi izdržavanju mal. dece, uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne dece sa ocem, određena mera zaštite od nasilja u porodici na period od godinu dana, počev od 29.01.2018. godine kojom je zabranjeno ovde tužiocu da uznemirava tuženu i naloženo mu da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava spokojstvo ovde tužene. Razvedeni supružnici su nastavili zajednicu života do 20.11.2020. godine kada je ista prekinuta. Rešenjem Osnovnog suda u Lazarevcu Np br. 166/2020 od 20.11.2020. godine, prema tužiocu produžene su hitne mere privremenog udaljenja iz stana u ..., ... ulica broj ..., stan broj ... i zabrana kontaktiranja i prilaska žrtvi, ovde tuženoj, koje su mu izrečene naredbom PS Lazarevac broj 189/20 od 20.11.2020. godine zbog neposredne opasnosti da će izvršiti nasilje u porodici, i to psihičko nasilje prema bivšoj supruzi sa kojom je u vanbračnoj zajednici, pošto je 19.11.2020. godine u zajedničkom stanu u ... verbalno vređao žrtvu zbog korišćenja društvenih mreža, zbog čega je učinilac žrtvu vređao, omalovažavao i u alkoholisanom stanju slao uvredljive SMS poruke. Zajednica života stranaka je definitivno prestala 06.01.2021. godine. Mal.deca su redovno posećivala oca u periodu od februara 2021. godine do maja 2021. godine, a u maju 2021. godine tužilac mal.decu nije vratio majci nakon vikenda koji su deca sa njim provela, i istovremeno je podneo prijavu protiv tužene za zanemarivanje maloletne zajedničke dece. Prema izveštaju lekara specijaliste psihijatra od 16.08.2021. godine, tužilac je aktuelno u apstinenciji od alkohola i preporučena mu je potpuna apstinencija i kontrola kod psihijatra po potrebi. Mal.deca su zbog konfliktne porodične situacije trpela tegobe, radi čega su upućivana kod psihologa u nadležni dom zdravlja, a mal. GG je zbog intenzivnih strahova koje je trpeo u tom periodu predložen kontinuirani tretman kod psihologa, ali kako nije dolazio na tretman, kompletna dijagnostika nije obavljena, niti je nastavljen rad sa njim. Mal. VV se prvi put javio psihologu 06.11.2019. godine, u ... razredu osnovne škole, zbog učestalih bolova u stomaku i glavi, a psihološko ispitivanje je ukazivalo na niže intelektualne potencijale deteta uz značajno uočenu razliku između verbalnih i neverbalnih sposobnosti, bio je konfuzan i zbunjen i izražavao je zabrinutost za majku, a istovremeno mu je nedostajao otac. Prema mišljenju psihologa, bolovi stomaku, odbijanje odlaska u školu, enureza i enkopreza, može se vezati za poremećaj emocija i reagovanje na jake stresove, odnosno sa nesigurnom i nestabilnom porodičnom situacijom punom stresova. Psiholog je predložio da se ne forsira viđanje sa ocem u ovom periodu jer se mal. VV žalio da ga otac često zove da dođe u ... kod njega, a da on to ne želi, ali da se plaši da mu to saopšti, zbog čega je izmišljao razne razloge da ne ode, uz savet majci da se obrati Centru za socijalni rad. Prema nalazima i mišljenju Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, Odeljenje u Lazarevcu i Odeljenje Palilula, majka je podobnija kao roditelj, poseduje adekvatne kapacitete, svesna je potreba dece i problematičnog ponašanja oca i ima kapacitete da se brine o pravilnom psihofizičkom razvoju dece, te da nema mesta izmeni odluke o vršenju roditeljskog prava i da majka treba i dalje da samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnom decom. U nalazu je konstatovano da deca zbog njegovog velikog uticaja kojim je vremenom izgradio negativnu sliku o majci, pokazuju težnju da ostanu sa ocem, ali i da postoji očigledan uticaj oca na komunikaciju i viđanje dece sa majkom koju deca aktuelno vide kao nedovoljno zainteresovanu, majku koja je okrenuta organizaciji žena žrtava nasilja, čiji je član, što navode kao jedan od razloga zbog čega žele da nastave život sa ocem. Otac o majci govori u negativnom kontekstu pred decom, koristi decu kako bi to dokazao i negativno utiče na odnos dece sa majkom u nameri da ih emotivno udalji, zanemaruje obrazovne potrebe dece, manipuliše sa njima kako bi gradio negativnu sliku o majci, i konačno je procenjeno da je majka kompetentniji roditelj i da deca treba da joj se povere na samostalno vršenje roditeljskog prava. Izričit stav starijeg deteta, mal. GG, koji je u uzrastu kada ima pravo da donese odluku sa kojom roditeljem će da živi, da želi da nastavi život sa ocem, jer mu je jednostavnije da bude u ... gde se nalazi i škola. Mal. VV uvažava mišljenje starijeg brata i želi da ostane sa njim kod oca, uz pokazivanje velikog otpora prema mogućnosti da opet živi sa majkom. Oba deteta su iznela svoje mišljenje pred sudom. Dečji psiholog Gradskog centra za socijalni rad, koji je prisustvovao iznošenju mišljenja dece pred sudom, izjasnio se da je mišljenje mal. GG dato pod uticajem roditelja kod koga živi (oca) i da je sve o čemu ranije govorio kao o veoma stresnim situacijama, sada promenio u svom izjašnjenju i prikazao u sasvim drugačijem svetlu, zbog čega psiholog smatra da postoji uticaj roditelja kod koga živi, da je zbunjen i da situaciju u porodici koja je ranije postojala ne sagledava realno.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izmenu ranije odluke o vršenju roditeljskog prava nad mal. decom polazeći od nalaza i mišljenja nadležnog organa starateljstva, imajući u vidu najbolji interes mal. dece.

Članom 3. stav 1. Konvencije o pravu deteta propisano je da u svim aktivnostima koje se tiču dece od primarnog značaja su interesi deteta bez obzira na to da li ih sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela. Stavom 2. istog člana propisano je da se države članice obavezuju da detetu obezbede takvu zaštitu i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonitih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dete i preduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mere. Ova obaveza preuzeta je članom 6. stav 1. Porodičnog zakona, kojim je propisano da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta. Članom 266. istog zakona propisano je da u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.

Članom 67. Porodičnog zakona, propisano je da je roditeljsko pravo izvedeno iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta. Sadržina roditeljskog prava, koja se sastoji od dužnosti staranja o detetu, čuvanja i podizanja, vaspitanja i obrazovanja, zastupanja i izdržavanja deteta, kao i upravljanja i raspolaganja njegovom imovinom, regulisana je odredbama člana 68.-74. Porodičnog zakona, a suština ovih dužnosti prava roditelja je dobrobit i najbolji interes deteta.

Porodični zakon ne isključuje mogućnost promene vršenja roditeljskog prava. Odluka o vršenju roditeljskog prava može da se promeni ukoliko su se značajnije promenile okolnosti nakon donošenja te odluke. Sud odlučujući o takvom zahtevu je dužan da ceni da li je došlo do novih okolnosti zbog kojih je neophodno promeniti odluku o vršenju roditeljskog prava, pri tome ceneći najbolji interes deteta. Najbolji interes deteta je pravni standard koji se ceni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a zaštita interesa deteta je odlučujuća okolnost koja se ceni prilikom donošenja odluke o vršenju roditeljskog prava, odnosno promene odluke o vršenju roditeljskog prava.

Kada se pođe od utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu konačan nalaz nadležnog organa starateljstva, koji se uz uvažavanje mišljenja mal.dece izjasnio u pogledu vršenja roditeljskog prava, imajući u vidu uzrast i pol dece, njihovih želja i osećanja, potreba i sposobnost roditelja, kao i procenjenu roditeljsku sposobnost oba roditelja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije došlo do promenjenih okolnosti, zbog kojih bi bilo potrebno da se promeni odluka o vršenju roditeljskog prava u odnosu na raniju odluku, kojom su mal. deca poverena majci, ovde tuženoj. I po oceni revizijskog suda, u najboljem interesu mal.dece je da žive u domaćinstvu sa majkom, uz način održavanja ličnih odnosa sa ocem na način bliže određen u pravnosnažnoj presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 2297/17 od 24.10.2018. godine .

Nisu osnovani navodi revizije kojima se ukazuje na sadržinu nalaza i mišljenja organa starateljstva i predlog da se deca povere ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, odnosno da se promeni odluka o vršenju roditeljskog prava, s obzirom da su nižestepeni sudovi prilikom odlučivanja, osim mišljenja mal.dece u situaciji kada su sposobna da iskažu svoje mišljenje o tome sa kojim roditeljem žele da žive, i koji su se izjasnili da želi da živi sa ocem, cenili i nalaz i stručno mišljenje nadležnog organa starateljstva. Naime, sud kada je u pitanju najbolji interes deteta ne opredeljuje samo mišljenje deteta, već i druge okolnosti koje se tiču uzrasta i pola deteta, potreba deteta, kao i sposobnost roditelja da zadovolji potrebe deteta, što su nižestepeni sudovi, a suprotno revizijskim navodima, na pravilan način cenili i za svoju odluku dali dovoljne i jasne razloge, koje u svemu prihvata i ovaj sud. Kod utvrđenog da je mišljenje mal. GG da želi da živi sa ocem dato pod pritiskom i u strahu, te pod uticajem oca i kao takvo nije autentično i ne predstavlja slobodno izraženu volju, revizijski navodi o pogrešno primeni materijalnog prava iz člana 60. stav 4. Porodičnog zakona su ocenjeni kao neosnovani. Nižestepeni sudovi su shodno imperativnoj odredbi člana 270. Porodičnog zakona, bili dužni da zatraže mišljenje nadležnog organa starateljstva, pa su u sklopu ostalih izvedenih dokaza, rukovodeći se najboljim interesom maloletne dece u smislu člana 6. i člana 266. Porodičnog zakona, doneli pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Ostali navodi revizije, kojima se ukazuje da se protiv tužioca ne vodi krivični postupak zbog nasilja u porodici, predstavljaju ponavljanje navoda koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane i za tu ocenu dao jasne i dovoljne razloge, koje ovaj sud u svemu prihvata.

Iz napred navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić