Rev 18162/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 18162/2022
19.01.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ... kod ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračku i socijalnu politiku, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate invalidnine, odlučujući o reviziji tužioca izajvljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2771/22 od 16.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 19.01.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2771/22 od 16.06.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2771/22 od 16.06.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 15952/21 od 18.02.2022. godine, prvim stavim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženu da na ime naknade štete tužiocu za period od 01.05.2015. godine do 28.02.2019. godine isplati pojedinačno označene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od njihove dospelosti do isplate. Drugim stavom izreke obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati niznos od 324.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2771/22 od 16.06.2022. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 15952/21 od 18.02.2022. godine. Drugim stavom izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se shodno članu 404. ZPP ista razmotri kao izuzetno dozvoljena.

Prema članu 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primena materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije Vrhovni kasacioni sud odlučuje u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da nema mesta odlučivanju o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj, jer u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i u interesu ravnopravnosti građana niti u cilju ujednačavanja sudske prakse ili radi novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva. O zahtevu tužioca za naknadu štete zbog neisplaćivanja invalidnina u periodu od 01.05.2015. godnie do 28.02.2019. godine odlučeno je uz primenu materijalnog prava koja ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučeno o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Iz navedenih razloga nema mesta o odlučivanju tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, pri čemu je primenom člana 404. stav 1. ZPP odlučeno kao u pravom stavu izreke.

Ispitijući dozvoljenost revizije u smislu člana 403. stav 3. u vezi sa članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sprovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena ukoliko je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti (član 403. stav 1. i 3.), osim iz člana 404. ovog zakona.

Tužba radi naknade štete podneta je dana 16.03.2021. godine i njome je traženo obavezivanje tužene na isplatu naknade štete u visini od 2.210.980,70 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju očigledno radi o sporu u kome je shodno članu 28. stav 1. ZPP vrednost glavnog zahteva ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, to je shodno članu 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, saglasno čemu je doneta odluka sadržana u drugom stavu izreke.

Predsednik veća-sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić