Rev 18357/2022 3.19.1.25.1.4; 3.1.1.4.6; 3.1.1.4.5

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18357/2022
08.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Marine Milanović i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., Grad ..., čiji je zajednički punomoćnik Tanja Mitrović Janković advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Valjevu i Grada Valjeva koga zastupa Gradski pravobranilac grada Valjeva, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog Grada Valjeva izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 246/2022 od 26.05.2022. godine, u sednici održanoj 08.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog Grada Valjeva izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 246/2022 od 26.05.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog Grada Valjeva izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 246/2022 od 26.05.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 5285/21 od 11.10.2021. godine, u prvom stavu izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da su tužioci suvlasnici sa po ½ dela na k.p. br. ... KO ..., koju čini zemljište pod zgradom – objektom u površini od 16 m2, zemljište uz zgradu – objekat u površini od 0.05.00 ha i voćnjak treće klase u površini od 0.01.44 ha (sve ukupne površine 06.60 ha), upisane u LN br. ... KO ... po osnovu održaja, što je tuženi Grad Valjevo dužan da prizna i dozvoli da se tužioci kao suvlasnici iste upišu u katastar nepokretnosti. U drugom stavu izreke odbijen je tužbeni zahtev protiv tužene Republike Srbije, u delu kojim su tužioci tražili da se utvrdi su suvlasnici sa po ½ na k.p. br. ... KO ..., što bi tužena Republika Srbija bila dužna da prizna i dozvoli da se tužioci kao suvlasnici upišu u katastar nepokretnosti, kao neosnovan. U trećem stavu izreke utvrđeno je da su tužioci suvlasnici sa po ½ na k.p. ... KO ..., njiva pete klase, površine 0.06.40 ha, upisane u LN br. ... KO ..., po osnovu održaja, što su tuženi dužni da priznaju i dozvole da se tužioci kao suvlasnici iste upišu u SKN Valjevo. U četvrtom stavu izreke utvrđeno je da su tužioci po osnovu održaja i gradnje suvlasnici sa po ½ dela na dva porodična stambena objekta postojeća na k.p. br. ... i k.p. br. ..., obe u KO ..., što su tuženi dužni da priznaju i dozvole da se upišu kao suvlasnici u SKN Valjevo. U petom stavu izreke obavezani su tuženi da tužiocima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 131.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 246/22 od 26.05.2022. godine, u prvom stavu izreke potvrđena je prvostepena presuda u prvom, trećem, četvrtom i petom stavu izreke, a žalbe tuženih su odbijene kao neosnovane. U drugom stavu izreke odbačena je žalba tuženog Grada Valjeva izjavljena protiv stava drugog izreke prvostepene presude, kao nedozvoljena. U trećem stavu izreke odbijen je zahtev tužene Republike Srbije za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi Grad Valjevo je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je utvrđivanje prava svojine na objektima i zemljištu na kome se nalaze. Pobijana odluka kojom je usvojen tužbeni zahtev doneta je uz pravilno tumačenje materijalnog prava i u skladu je sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Revizija se formalno poziva na zakonske razloge za primenu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, ali bez dostavljanja dokaza o postojanju drugačije sudske prakse. Na osnovu iznetog Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, iz čega proizilazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari radi utvrđivanje prava svojine podneta je 26.08.2019. godine, a u tužbi je vrednost spora označena iznosom od 50.000,00 dinara, pa taj iznos predstavlja vrednost predmeta spora.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković