
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18650/2024
16.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Vladislave Milićević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljan Timotijević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi utvrđenja ništavvosti ugovora, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1139/24 od 07.03.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 16.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1139/24 od 07.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1139/24 od 07.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1139/24 od 07.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 20089/20 od 28.11.2023. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da je ništav Ugovor o školovanju u Vojnoj gimnaziji, bez zavodnog broja od 31.08.1994. godine, da se utvrdi da je Ugovor o školovanju u Vojnotehničkoj akademini Vojske Jugoslavije zaključen 28.09.1998. godine, zavodnog broja .. od 12.10.1998. godine delimično ništav u članu 3. tačka 3. koji glasi: „Student AA se obavezuje: 3) da Generalštabu Vojske Jugoslavije naknadi troškove školovanja u slučajevima: a) ako školovanje prekine po ličnom zahtevu- molbi, b) ako izgubi pravo na dalje školovanje zbog nedovoljnog opšteg uspeha u vojnoj akademiji, v) ako svojom krivicom izgubi status studenta, na način i u slučajevima predviđenim odredbama zakona o vojnim školama i vojnim naučnoistraživačkim ustanovama i drugih propisa, g) ako po završetku školovanja u vojnoj akademiji odbije da stupi u profesionalnu vojnu službu, d) ako mu profesionalna vojna služba prestane po zahtevu, a u službi ne ostane onoliko vremena koliko je propisano Zakonom o Vojsci Jugoslavije“ i obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima, važećeg u vreme zaključenja spornih ugovora, Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o Vojsci Jugoslavije, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za utvrđenje da je ništav Ugovor o školovanju u Vojnoj gimnaziji od 31.08.1994. godine i član 3. tačka 3. Ugovora o školovanju u Vojnotehničkoj akatemini Vojske Jugoslavije od 12.10.1998. godine. Prema datim razlozima, sporni ugovori nisu protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima. Činjenica da je Ugovor o školovanju u Vojnoj gimnaziji od 31.08.1994. godine, koji je u potpunosti izvršen, potpisao tužilac u vreme kada je imao 15 godina, odnosno kada je bio ograničeno poslovno sposoban, i deda tužioca, a ne jedan od roditelja, kao zakonski zastupnik mal. tužioca, je razlog za poništaj (rušljivost) ugovora, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta nakon isteka rokova propisanih čl. 59. i 117. Zakona o obligacionim odnosima za njeno podnošenje. Ocenjeno je i da odredba člana 3. tačka 3. Ugovora o školovanju u Vojnotehničkoj akatemini Vojske Jugoslavije zaključenog 28.09.1998. godine, zavodnog broja .. od 12.10.1998. godine nije protivna članu 70. stav 2. Zakona o Vojci Jugoslavije niti drugim imperativnim propisima, jer okolnost da u članu 3. tačka 3. ugovora nije izričito navedena obaveza tužioca da u slučajevima navedenim u tom članu, Generalštabu Vojske Jugoslavije naknadi troškove školovanja „u revalorizovanom iznosu, srazmerno neizvršenom delu obaveze“ ne čini spornu ugovornu odredbu ništavom. Izostanak u ugovoru te zakonske formulacije ne omogućava tuženoj da, u postupku naplate troškova školovanja od tužioca za slučaj ispunjenosti takvih uslova, ostvari naknadu preko granice predviđene zakonom, odnosno preko revalorizovanog iznosa i nesrazmerno neizvršenom delu obaveze tužioca prema tuženoj.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi odluku o tužbenom zahtevu doneli uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Iz navedenih razloga, nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, pa je Vrhovni sud primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP) odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1.i 3.).
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 01.06.2020. godine, u kojoj je kao vrednost predmeta spora naveden iznos od 423.000,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković