Rev 18671/2023 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18671/2023
06.12.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Negovan Živković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Nišu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pirotu Gž rr 21/23 od 19.04.2023. godine, u sednici održanoj 06.12.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pirotu Gž rr 21/23 od 19.04.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Pirotu Gž rr 21/23 od 19.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu Prr 5/23 od 20.03.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje, pa je tužena obavezana da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Nišu St 43/10 isplati iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.03.2023. godine, kao dana donošenja odluke pa do isplate i na ime troškova postupka iznos od 19.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje za veće potraživanje od dosuđenih 1.000 evra do traženih 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.

Presudom Višeg suda u Pirotu Gž rr 21/23 od 19.04.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Pirotu Prr 5/23 od 20.03.2023. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje da se tužena obaveže da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Nišu St 43/10 isplati iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.03.2023. godine do isplate i da joj naknadi troškove parničnog postupka, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odlučeno je da stav drugi izreke ostaje neizmenjen. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv praavnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata novčanog obeštećenja tužilji za neimovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, na osnovu pravnosnažnog rešenja Privrednog suda u Nišu R4 St 1758/2022 od 26.09.2022. godine. Pobijana odluka doneta je primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, a ukazivanje tužilje na pogrešnu primenu materijalnog prava nije od uticaja, jer za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužilje, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 468. stav 1. i 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (''Službeni glasnik RS'' br. 40/15), propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva u postupku pred sudom, shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak. Na osnovu stava 3. te odredbe zakona, revizija nije dozvoljena.

Sporovima male vrednosti smatraju se, na osnovu odredbe člana 468.stav 1. Zakona o parničnom postupku, sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u postupku po tužbi za novčano obeštećenje u kom je, na osnovu odredbe člana 27.stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to je revizija tužilje nedozvoljena. Preinačenje prvostepene presude nije od uticaja na dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koja reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opšteg pravila (član 467. Zakona o parničnom postupku).

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić