
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19089/2024
03.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Kruna Savović, advokat iz ..., protiv tuženih „Mondo Inc.“ d.o.o. Beograd i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Branislav Glogonjac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 10/24 od 22.05.2024. godine, u sednici održanoj 03.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 10/24 od 22.05.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 10/24 od 22.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P3 478/21 od 18.09.2023. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P3 478/21 od 23.02.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda iznos od 250.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 18.09.2023. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se obavežu tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda solidarno isplati još iznos od 750.000,00 dinara (preko dosuđenog iznosa od 250.000,00 dinara do traženog iznosa od 1.000.000,00 dinara) sa zakonskom zateznom kamatom od 18.09.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 126.350,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 10/24 od 22.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena ispravljena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za razmotranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse, ni novog tumačenja prava, a uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za pobijanu odluku.
Predmet sudske zaštite u ovoj parnici je naknada nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda usled objavljivanja neistinitih i nedopuštenih informacija o tužiocu. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova u pogledu solidarne odgovornosti tuženih usklađeni su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda u pogledu primenjenih odredaba članova 5, 9, 15, 79, 112. stav 1, 113, 114. i 117. Zakona o javnom informisanju i medijima i članova 154, 155, 200. i 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Tuženi revizijskim navodima ne ukazuju na sporna prava pitanja od opšteg interesa ili na pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, već ukazuju na činjenična i pravna pitanja konkretnog spora, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji. Osim toga, navodi revizije se delimično odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti.
Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 2. tačka 1. ZPP, propisano je da je revizija uvek dozvoljena ako je to posebnim zakonom propisano.
Prema članu 126. Zakona o javnom informisanju i medijima kao posebnog zakona, revizija je dozvoljena protiv prvostepene presude ako je tužbeni zahtev odbijen (stav 1), a reviziju iz stava prvog u parnicama po tužbi za naknadu štete i tužbi za ostvarenje prava na deo dobiti mogu izjaviti tužilac i tuženi (stav 2). Iz citiranih zakonskih odredbe, po stanovištu Vrhovnog suda, sledi da je u sporovima za naknadu štete zbog objavljivanja neistinite ili nepotpune informacije u javnim medijima revizija uvek dozvoljena bez obzira na vrednost predmeta spora pobijanog dela, ali samo ako je tužbeni zahtev odbijen. Međutim, ako je tužbeni zahtev usvojen (u celosti ili delimično) dozvoljenost revizije ceni se na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP, jer je članom 131. Zakona o javnom informisanju i medijima propisano da ako u tom zakonu nije drugačije određeno u parnicama po tužbi iz člana 121. tog zakona shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U ovom slučaju revizijom tuženih pobija se drugostepena presuda kojom je potvrđena prvostepena presuda u delu u kojem je usvojen tužbeni zahtev, zbog čega se o njenoj dozvoljenosti ne može odlučivati primenom člana 403. stav 2. tačka 1. ZPP u vezi člana 126. stav 1. Zakona o javnom informisanju i medijima, već primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 250.000,00 dinara, koji iznos je očigledno ispod novčanog cenzusa za dozvoljenost revizije prema članu 403. stav 3. ZPP, zbog čega revizija tuženih nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković