Rev 19327/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 19327/2022
28.12.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Mirjane Andrijašević i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilaca „Enterijer Pavlović“ d.o.o. Beli Potok, i AA iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Lana Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Keserić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1594/22 od 01.09.2022. godine, u sednici održanoj 28.12.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1594/22 od 01.09.2022. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1594/22 od 01.09.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 8886/2017 od 08.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da sud tuženog obaveže da tužiocu „Enterijer Pavlović“ d.o.o. iz Belog Potoka, na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti isplati iznos od 1.309.090,46 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i da obaveže tuženog da tužiocu AA na ime naknade štete isplati iznos od 55.798,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznose navedene u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, tužioci su obavezani da tuženom solidarno naknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 286.375,00 dinara.

Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž 1594/22 od 01.09.2022. godine, stavom prvim izreke, žalbu tužilaca odbio i potvrdio presudu Osnovnog suda u Novom Sadu P 8886/2017 od 08.04.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su izjavili blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložili da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi razmatranja pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete i to: tužiocu „Enterijer Pavlović“ d.o.o. na ime izgubljene koristi; tužiocu AA na ime troškova lečenja. Odluka suda zasnovana je na primeni odgovarajućeg materijalnog prava, a tužioci u reviziji ne ukazuju na konkretna pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti su priložili pravnosnažne presude u kojima je u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji doneta drugačija odluka da bi postojala potreba za ujednačavanjem sudske prakse, posebno imajući u vidu da se revizijom tužilaca, ustvari, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko - pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužioci su podneli 10.11.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 1.363.689,23 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužilaca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić