
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19509/2023
13.12.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca JP Zavod za izgradnju Grada Novog Sada u likvidaciji iz Novog Sada i Grada Novog Sada, Gradska uprava za građevinsko zemljište i investicije, koje zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Novog Sada, protiv tuženih AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miloš Ristić, advokat iz ..., radi vraćanja stečenog bez osnova i isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1093/23 od 11.05.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 13.12.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1093/23 od 11.05.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 2484/18 od 21.02.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor presuđene stvari. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obavežu tuženi da solidarno tužiocima na ime povraćaja naknade za eksproprisanu nepokretnost isplate iznos od 16.481.631,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.10.2014. godine do isplate, kao i da im nadoknade parnične troškove. Stavom trećim izreke, odbijen je predlog tužilaca za izdavanje privremene mere kojom bi se tuženom AA zabranilo otuđenje i opterećenje nepokretnosti garažnog mesta i stana, bliže opisanih u navedenom stavu izreke do pravnosnažnog okončanja ovog parničnog postupka. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužene za oslobođenje od plaćanja troškova sudske takse. Stavom petim izreke, tužioci su obavezani da tuženima AA i BB nadoknade parnične troškove u iznosu od po 120.000,00 dinara, kao i da tuženima nadoknade troškove postupka u iznosu od 166.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1093/23 od 11.05.2023. godine, odbijena je žalba tužilaca i prvostepena presuda potvrđena u pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnom zahtevu i predlogu za izdavanje privremene mere, kao i delu odluke o troškovima postupka. Odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrednost pobijanog dela presude je 16.481.631,00 dinara, pa je revizija dozvoljena po odredbi člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 23/10). Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi AA je zaveštajni naslednik prava pokojnog VV po osnovu eksproprijacije parcela br. .. i .. KO Novi Sad 1, dok je tužena BB zakonski naslednik ovog lica na 1/2 dela nepokretnosti, dvosobnog stana u ... ulici u Novom Sadu. Rešenjem nadležnog upravnog organa, koje je postalo pravnosnažno dana 14.04.2009. godine, ponišeno je rešenje o eksproprijaciji navedenih parcela od 20.12.1966. godine, koje su tada nosile oznake br .. od 3 a 74 m2 i .. od 4 a 86 m2 i na njima bili sagrađeni objekti, ali je odbijen zahtev za vraćanje - prenos prava korišćenja na zemljištu, iz razloga što je ono dato u svojinu trećem licu, te na njemu sazidan objekat. U parnici po tužbi ovde tuženog AA, protiv tuženih JP Zavod za izgradnju Novog Sada i Grada Novog Sada, doneta je prvostepena presuda dana 16.10.2014. godine, delimično preinačena presudom drugostepenog suda od 17.09.2015. godine, kojom su tuženi obavezani da tužiocu isplate iznos od 27.698.368,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.10.2014. godine do isplate i parnične troškove. U razlozima te presude navodi se da zbog nemogućnosti naturalne restitucije, pošto je eksproprisano zemljište ustupljeno trećem licu i na njemu izgrađen objekat, tuženi imaju obavezu da tužiocu nadoknade štetu u visini razlike tržišne vrednosti eksproprisane nepokretnosti u iznosu od 29.124.247,00 dinara na dan 20.02.2014. godine i iznosa od 1.425.879,00 dinara, koji je dobijen na isti dan valorizacijom prema čvrstoj valuti naknade koja je isplaćena za eksproprisanu nepokretnost 1967. godine. U međuvremenu, odlukom Grada Novog Sada od 18.11.2016. godine pokrenut je postupak likvidacije javnog preduzeća Zavod za izgradnju Grada Novog Sada, po kojoj odluci na Grad Novi Sad prelaze sva prava i obaveze tog pravnog lica. Sproni iznos čiju isplatu tužioci traže u ovoj parnici dobijen je obračunom veštaka AA, koji za polazište ima tržišnu vrednost eksproprisanih nepokretnosti na dan 16.10.2014. godine u visini od 150.000 evra, odnosno 17.907.510,00 dinara, od kog iznosa je odbijen iznos od 1.425.879,00 dinara, dobijen revalorizacijom isplaćenog iznosa 1967. godine prema čvrstoj valuti, koji je uzet u obzir i prilikom presuđenja u prethodno vođenoj parnici.
Nižestepeni sudovi odluku o neosnovanosti postavljenog tužbenog zahteva zasnivaju na stanovištu da je o spornom materijalnopravnom odnosu tužilaca i tuženog AA već raspravljano i doneta pravnosnažna odluka, pa da tužioci u novoj parnici ne mogu iz istog odnosa zahtevati isplatu od tuženih, zaveštajnog i zakonskog naslednika pokojnog VV, koji za osnov ima drugačiji metodološki pristup i matematički obračun u svrhu uspostavljanja ekvivalencije međusobnih davanja.
Vrhovni sud prihvata kao pravilnu primenu materijalnog prava, na kojoj su zasnovane odluke nižestepenih sudova.
Navodima revizije da je u toku postupka utvrđeno da se oba elementa za obračun, tržišna vrednost eksproprisanih nepokretnosti i isplaćena naknada 1967. godine, mogu obračunavati prema različitim kriterijumima, te da se ovakvim obračunima dobijaju značajna odstupanja u odnosu na ono što je utvrđeno u prethodno vođenoj parnici, ne dovodi se u sumnju zakonitost pobijane presude.
Naime, imajući u vidu činjenične navode tužbe u ovoj parnici, te da se postavljeni zahtev zasniva na pravnom institutu sticanja bez osnova iz člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, pravilno je stanovište nižestepenih sudova da osnov isplate ne može proizilaziti iz drugačijeg obračuna veštaka od onog na kome je već zanovana pravnosnažna presuda. Od vremena eksproprijacije do vremena deeksproprijacije prošlo je 42 godine, koja vremenska distanca nesumnjivo omogućuje različite pristupe za obračun aktuelnih vrednosti koje se stavljaju u odnos prilikom procene ekvivalencije međusobnih davanja. Međutim, kada su tužioci i tuženi AA, kao naslednik spornih prava pokojnog VV u ranije vođenoj parnici imali mogućnost raspravljanja o svim okolnostima koje su od uticaja na visinu naknade i u toj parnici doneta pravnosnažna presuda, u ovoj parnici se ne može preispitivati pravilnost metodološkog pristupa i tužioci, kao obveznici isplate naknade po osnovu deeksproprijacije zahtevati od tuženih vraćanje onog što je po toj presudi dosuđeno i isplaćeno.
Pravilno je na osnovu odredbi članova 165. stav 1., 153. i 154. ZPP odlučeno i o parničnim troškovima.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković