Rev 19542/2022 3.1.2.8.4; naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19542/2022
15.06.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetomir Miljković, advokat iz ..., protiv tuženog Udruženja osiguravača Srbije - Garantni fond - Sektor zelene karte Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3107/19 od 01.07.2021. godine, u sednici veća održanoj 15.06.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3107/19 od 01.07.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3107/19 od 01.07.2021. godine, ukinuta je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 208/16 od 21.03.2018. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete, isplati na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti 588.000,00 dinara i na ime pretrpljenih fizičkih bolova 180.000,00 dinara, ukupno 768.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od pravnosnažnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti još 196.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova još 60.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 160.000,00 dinara i na ime estetskog naruženja 120.000,00 dinara, kao i da mu na ime materijalne štete zbog izgubljene zarade isplati 1.875.060,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od pravnosnažnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 225.000,00 dinara. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 116.355,96 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u odbijajućem delu zahteva za naknadu nematerijalne štete, iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku i na osnovu sprovedene rasprave i dopunjenog dokaznog postupka pred drugostepenim sudom, dana ...2007. godine dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali putničko vozilo marke „Citroen ...“, inostrane registracije, koje nije bilo osigurano od autoodgovornosti, a kojim je upravljao BB, i tužilac kao pešak, u kojoj je tužilac zadobio teške telesne povrede bliže opisane u obrazloženju pobijane presude. Usled zadobijenih povreda, tužilac je trpeo bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, a kao posledica povređivanja došlo je do umanjenja životne aktivnosti od 48 % i naruženosti srednjeg stepena, sve bliže određeno u nalazu veštaka ortopeda, traumatologa i neuropsihijatra.

Pravnosnažnim rešenjem Trećeg opštinskog suda u Beogradu K 718/09 od 19.08.2009. godine obustavljen je krivični postupak po optužnici tužioca kao oštećenog i utvrđeno da nema mesta optužbi protiv okrivljenog BB, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, jer ne postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret, budući da je do kontakta sa pešakom došlo van obeleženog pešačkog prelaza.

Iz nalaza i mišljenja sudkog veštaka za oblast medicine ortopedije i traumatologije utvrđeno je da je umanjenje životne aktivnosti kod tužioca dobilo svoj konačan oblik krajem oktobra 2009. godine, da je fizički bol jakog intenziteta trajao oko pet dana, a prestao 10.07.2007. godine, da je bol srednjeg intenziteta trajao oko dva meseca, a prestao 10.09.2007. godine, a da je bol slabog intenziteta tužilac trpeo oko šest meseci od 10.09.2007. godine do 10.03.2008. godine, da će tužilac i dalje trpeti povremenu bol u lakom do srednje teškom stepenu, a da su ožiljne promene postale definitivne krajem februara 2008. godine. Iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka neuropsihijatra utvrđeno je da su primarni i sekundarni strah promenljivog inteziteta kod tužioca trajali oko osam meseci, do oko 05.03.2008. godine, nakon čega su se transformisali u duševni poremećaj anksiozno depresivnog tipa, koje oboljenje je dobilo svoj konačan oblik aprila 2013. godine.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo iz odrebi Zakona o osiguranju imovine i lica i Zakona o obligacionim odnosima, citiranih u obrazloženju pobijane presude i ocenio da je tuženi u obavezi da tužiocu naknadi štetu koju je pretrpeo kao pešak u saobraćajnoj nezgodi koju je izazvao vozač neosiguranog motornog vozila inostrane registracije.

Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, drugostepeni sud je ocenio sve utvrđene okolnosti u smislu odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima i odmerio pravičnu novčanu naknadu za tražene vidove nematerijalne štete. Suprotno navodima revizije i po oceni Vrhovnog suda doprinos tužioca kao oštećenog nastanku štete je 40%, jer je prelazio ulicu van obeleženog pešačkog prelaza i okrenut leđima unazad, ka desnoj ivici kolovoza, pa je drugostepeni sud pravilno utvrđene iznose naknade umanjio srazmerno doprinosu tužioca nastanku štete, shodno odredbi člana 192. ZOO i obavezao tuženog da tužiocu isplati iznose navedene u stavu drugom izreke pobijane presude, sa zakonskom kamatom, u granicama postavljenog tužbenog zahteva, počev od pravnosnažnosti presude do isplate.

Odluku o odbijanju tužbenog zahteva za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha i naruženosti drugostepeni sud je doneo zbog zastarelosti potraživanja, pravilnom primenom člana 376. ZOO. Naime, prema utvrđenom činjeničnom stanju zasnovanom na nalazu i mišljenju sudskog veštaka ortopeda traumatologa, a suprotno navodima revizije i očiglednoj omašci pri kucanju otpravka pobijane presude, pregled tužioca obavljen je 05.03.2013. godine, a estetsko naruženje kod tužioca je dobilo svoj konačan oblika krajem februara 2008. godine. Iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka neuropsihijatra utvrđeno je da je tužilac trpeo strah osam meseci od štetnog događaja koji se desio ...2007. godine, dakle do 05.03.2008. godine, nakon čega se strah transformisao u duševni poremećaj anksiozno depresivnog tipa. Imajući u vidu da je tužba sa zahtevom za naknadu nematerijalne štete podneta 11.05.2012. godine, to se navodima revizije ne dovodi u sumnju da je tužba za naknadu ovih vidova nematerijalne štete podneta po isteku roka propisanog članom 376. ZOO za njeno podnošenje.

Dejstvo primarnog i sekundarnog straha promenljivog intenziteta i trajanja kao i ispoljavanje simptoma akutne reakcije na stres doveli su kod tužioca do stvaranja duševnog poremećaja koji se manifestuje kliničkom slikom anksiozno depresivnog poremećaja, a koji je u uzročno posledičnoj vezi sa štetnim događajem. Stoga je za ovaj vid naknade štete za ocenu zastarelosti potraživanja od značaja činjenica kada je strah primarnog i sekundarnog intenziteta prestao, što je u konkretnom slučaju 05.03.2008. godine. Promene u sferi ličnosti tužioca nakon prestanka straha, koji se transformisao u duševni poremećaj anksiozno depresivnog tipa, ispoljavaju se kroz umanjenje životne aktivnosti tužioca, koje prema usaglašenom nalazu veštaka iznosi ukupno 48% i za koji vid štete je tužiocu dosuđena naknada kao poseban vid štete.

Vrhovni sud je cenio i ostale navode revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, pa je primenom člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić