
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1959/2017
21.09.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović-Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., protiv tuženog BB iz ... čiji je punomoćnik Radoslav Spasić advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava i zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 906/16 od 02.11.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 21.09.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 906/16 od 02.11.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani - Sudska jedinica Smederevska Palanka P2 358/15 od 09.02.2016. godine, stavom prvim izreke, maloletni sinovi stranaka VV, rođen ... godine u ..., i GG, rođen ... godine u ..., povereni su na samostalno vršenje roditeljskog prava tužilji AA kao majci, a njihovo prebivalište biće prebivalište majke u ..., ulica ... broj ... . Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom omogući kontaktiranje sa maloletnom decom po njihovom međusobnom dogovoru. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi BB da, na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletnih sinova VV i GG, plaća po 10.000,00 dinara mesečno (ukupno 20.000,00 dinara mesečno) svakog prvog do desetog u mesecu za tekući mesec, i to počev od 25.09.2015. godine kao dana podnete tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi ili dok se ova presuda ne izmeni, na ruke tužilje AA kao zakonske zastupnice, sve pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom četvrtim izreke, izrečena je mera zaštite od nasilja u porodici i naloženo tuženom BB iz ... da se odmah - u roku od pet dana od dana pravnosnažnosti presude, iseli iz porodičnog domaćinstva u ulici ... broj ... u ..., porodične stambene zgrade koja se nalazi na katastarskoj parceli ... upisana u list nepokretnosti ... KO ..., suvlasništvo oca i majke tužilje DD i ĐĐ sa po ½ udela, koja mera će trajati godinu dana a pod pretnjom izvršenja, izricanja novčane kazne i krivične odgovornosti. Stavom petim izreke, izrečena je mera zaštite od nasilja u porodici i to mera zabrane približavanja tužilji AA iz ... na svakom mestu gde se ona bude nalazila na udaljenost manju od 50 m, kao i mera zabrane uznemiravanja, bilo verbalno ili realno, sve u trajanju od godinu dana pod pretnjom izricanja novčane kazne i krivične odgovornosti. Stavom šestim izreke, usvojena je predložena privremena mera i tuženom BB izrečena mera zaštite od nasilja u porodici, tako što je tuženom naloženo da se odmah - u roku od pet dana po prijemu rešenja, iseli iz porodičnog domaćinstva u ulici ... broj ..., porodične stambene zgrade koja se nalazi na katastarskoj parceli ... upisana u list nepokretnosti broj ... KO ..., suvlasništvo oca i majke tužilje DD i ĐĐ sa po ½ udela, a koja mera će trajati do pravnosnažnog okončanja postupka pod pretnjom prinudnog izvršenja, izricanja novčane kazne i krivične odgovornosti. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da se privremena mera smatra sprovedenom uručenjem ove presude tuženom. Stavom osmim izreke, odlučeno je da žalba koja se odnosi na privremenu meru ne odlaže izvršenje. Stavom devetim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 906/16 od 02.11.2016. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani - Sudska jedinica Smederevska Palanka P2 358/15 od 09.02.2016. godine i žalba tuženog odbijena kao neosnovana.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane drugostepene presude, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11 ... 55/14 - u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Postupajući po uputstvima iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev 1057/2017 od 25.05.2017. godine, donetog primenom člana 382. stav 2. u vezi člana 419. ZPP, prvostepeni sud je sproveo provere žalbenih navoda o nepropisnom sastavu veća i dostavio izveštaj iz kojeg proizilazi da je veće koje je donelo pobijanu presudu bilo sastavljeno u skladu sa članom 35. stav 3. i 5. ZPP. Zbog toga navodi revizije o propustu drugostepenog suda da ceni ove žalbene navode, kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP učinjenu u drugostepenom postupku, nemaju uticaja na pravilnost pobijane drugostepene presude.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi žive u vanbračnoj zajednici od 1994. godine. Tokom vanbračne zajednice rođeno je dvoje dece - VV, rođen ... godine i GG, rođen ... godine. Stranke sa decom žive u porodičnoj kući tužiljinih roditelja u ..., i za stanovanje koriste prostorije u visokom potkrovlju površine oko 90 m2. Između njih već dugi niz godina postoji konflikt i evidentirano nasilje, s`tim što je u poslednje vreme „porodična atmosfera“ primirena zbog očekivanja konačne sudske odluke oba partnera, tako da se bezbednosni rizici nisu smanjili. U konfkliktne odnose stranaka i prisutno nasilje u porodici posredno su uključena i njihova deca, koja ne žele da se u taj sukob mešaju i izgradila su mehanizme odbrane u vidu povlačenja i negiranja. Postojeća bojazan od ponovnog izbijanja sukoba, verbalnog ili fizičkog, opravdava izricanje mera zaštite od nasilja u porodici, iseljenja tuženog iz porodične kuće u kojoj stranke žive, zabrane prilaska tužilji na udaljenost kraću od 50m i zabranu daljeg uznemiravanja tužilje. Tužilja je evidentirana kao nezaposleno lice, ali faktički radi u preduzeću koje je vlasništvo njene sestre i tako ostvaruje zaradu u visini od 20.000,00 do 30.000,00 dinara mesečno. Tuženi je godinama unazad bio sezonski radnik kao ... u ..., a sada je ... u ... . Deca stranaka su učenici - maloletni VV pohađa ... razred gimnazije, a maloletni GG ... razred osnovne škole. Oba deteta su zdrava i imaju uobičajene potrebe dece njihovog uzrasta. Naviknuti su na dosadašnje uslove življenja koje ne bi menjali, ali zbog želje da se ne mešaju u sukob roditelja neće da se izjasne sa kojim od njih bi želeli da žive.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.
Odluka o tužilji, kao roditelju koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo, zasnovana je na odredbi člana 77. stav 3. Porodičnog zakona i doneta je nakon mišljenja organa starateljstva, pribavljenog u smislu člana 270. istog zakona, i cenjenog u sklopu svih okolnosti konkretnog slučaja. Pri odlučivanju o načinu vršenja roditeljskog prava primenjene su i odredbe članova 6. stav 1. i 266. stav 1. Porodičnog zakona, tako što je procenjeno da je ostanak dece u postojećem životnom okruženju u njihovom najboljem interesu, što inače uviđaju i oba roditelja. O pravu dece da održavaju lične odnose sa tuženim, odnosno pravu i dužnosti tuženog da sa decom održava lične odnose, odlučeno je primenom članova 61. stav 1. i 78. stav 3. Porodičnog zakona, uz vođenje računa o uzrastu dece i njihovom odnosu sa ocem - tuženim. Obaveza tuženog da izdržava decu predviđena je članovima 71. i 154. stav 1. Porodičnog zakona, i u ovom slučaju utvrđena je u fiksnom mesečnom novčanom iznosu, shodno članovima 161. stav 1. i 162. stav 1. tog zakona, u visini određenoj prema potrebama dece i mogućnostima tuženog, u smislu člana 160. navedenog zakona. Postojanje konfliktnih odnosa stranaka u dužem vremenskom periodu, praćenih verbalnim i fizičkim nasiljem, potvrđuje postojanje nasilja u porodici definisanog članom 197. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, i potrebu za izricanje mere zaštite od nasilja. Izrečene mere zaštite, predviđene članom 198. stav 2. tačke 1, 3. i 5. Porodičnog zakona, adekvatne su oblicima nasilja ispoljenim u ovom slučaju i potrebi zaštite, ne samo tužilje, već i zajedničke dece stranaka koja su posredno uključena u sukob roditelja.
Izjavljenom revizijom, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano se pobija pravilnost drugostepene presude zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Odredbom člana 65. Porodičnog zakona predviđeno je pravo deteta koje je sposobno da formira svoje mišljenje da slobodno izrazi to mišljenje i pravo da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna za formiranje svog mišljenja (stav 1 i 2). Istom odredbom (stav 3. i 4) propisano je da se, u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima deteta, mišljenju deteta mora posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja ga se tiču, a u skladu sa godinama i zrelošću deteta, kao i da dete koje je navršilo desetu godinu života može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima. Prema stavu 6. tog člana, sud i organ uprave utvrđuju mišljenje deteta u saradnji sa školskim psihologom, odnosno organom starateljstva, porodičnim savetovalištem ili drugom ustanovom specijalizovanom za posredovanje u porodičnim odnosima, a u prisustvu lica koje dete samo odabere.
U konkretnom slučaju, mišljenje dece utvrđivano je u saradnji sa organom starateljstva, ali su deca odbila da se izjašnjavaju po pitanju roditelja sa kojim će živeti i kojem će, odlukom suda, biti povereno samostalno vršenje roditeljskog prava. Iz tog razloga, imajući u vidu i stav tuženog da se deca: „ne povlače po sudu“, njihovo mišljenje o tom pitanju nije utvrđivano neposredno od strane suda. U takvoj situaciji, odluka o načinu vršenja roditeljskog prava doneta je na osnovu drugih utvrđenih činjenica - želje dece da ne menjaju svoje životno okruženje u roditeljskoj kući tužilje, što je u njihovom najboljem interesu, ali i mišljenja tuženog da je tako za sada najbolje za decu.
Izrečene mere zaštite od nasilja u porodici imaju za cilj da eliminišu postojeće nasilje i da deluju preventivno - spreče njegovo ponavljanje. Imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja - dugotrajni konfliktni odnos stranaka u kojem su bili ispoljeni oblici verbalnog i fizičkog nasilja (tužilji su 16.09.2015. godine nanete telesne povrede), a naročito uticaj koji takvi odnosi praćeni nasiljem imaju na njihovu decu, određene mere zaštite ostvaruju oba navedena cilja.Okolnost da protiv tuženog nije pokrenut krivični postupak zbog izvršenog krivičnog dela nasilje u porodici, nema uticaja na pravilnost donete odluke, jer nasilje u porodici iz člana 197. stav 1. i 2. Porodičnog zakona može postojati i onda kada krivični postupak za označeno krivično delo izostane.
S`obzirom na uzrast dece, imajući u vidu i sadržinu odredbe člana 61. stav 4. Porodičnog zakona, neosnovano se revizijom osporava pravilnost odluke o načinu održavanja ličnih odnosa dece i tuženog.
Revizija tuženog ne sadrži posebne navode o pogrešnoj primeni materijalnog prava u pogledu odluke o izdržavanju dece, a po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda takva odluka je doneta pravilnom primenom merodavnih zakonskih odredbi.
O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom člana 207. Porodičnog zakona.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić