Rev 1992/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1992/2021
08.07.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Ivan Ninić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1785/20 od 08.10.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 08.07.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1785/20 od 08.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 11228/2019 od 08.06.2020. godine obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove i patnju za narušen lični i porodični život tužilje, trpljenje neizvesnosti, neodgovaranje državnih organa i namerno skrivanje i zataškavanje informacija o stvarnoj sudbini njenog deteta, ćerke rođene ...1985. godine, zbog reakcije i stavova nadležnih organa koji su pokazali trajnu nezainteresovanost da se utvrdi gde je i kakva je sudbina njenog deteta, isplati iznos od 1.250.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od presuđenja pa do isplate. U stavu drugom obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1785/20 od 08.10.2020. godine odbijena je žalba tužene i potvrđena navedena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena Republika Srbija blagovremeno je izjavila reviziju, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, a radi ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Ispitujući dozvoljenost odlučivanja o reviziji tužene kao o posebnoj reviziji, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi koje zahteva odredba člana 404. stav 1. ZPP.

Navedena odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku predviđa da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni suda oceni da je to potrebno radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Prema razlozima datim u pobijanoj drugostepenoj presudi, tužilji je dosuđena naknada nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove, koje su tužilji prouzrokovali državni organi, prvenstveno medicinske ustanove. U prilog osnovanosti tužbenog zahteva tužilje, navedeno je da je tužilja kontinuirano iskazivala interesovanje za sudbinu svog deteta, rođenog ...1985. godine, ali o tome nije dobila pouzdano saznanje usled niza propusta i nepravilnosti u radu nadležnih medicinskih i drugih ustanova. Kako je pravo na porodični život jedno od Ustavom zagarantovanih prava, drugostepeni sud nalazi da država snosi odgovornost za propust u radu njenih organa.

Tako izneto pravno stanovište drugostepenog suda u skladu je sa pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda, iskazanim u revizijskim odlukama u istoj činjenično-pravnoj situaciji. Usled navedenog, u konkretnom slučaju nema potrebe za novim tumačenjem prava. Takođe ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, koja je po navedenom pravnom pitanju ujednačena, kao ni potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ocenjujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Predmetna tužba radi naknade štete podneta je 14.11.2019. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 1.250.000,00 dinara, odnosno 10.647 evra.

Kako vrednost predmeta spora ne dostiže traženi revizijski cenzus, to je revizija tužene nedozvoljena.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu drugom izreke, primenom odredbe člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić