Rev 1993/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1993/2020
20.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, dr Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo-Odeljenje u Subotici, radi novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 634/19 od 23.10.2019. godine, u sednici od 20.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 634/19 od 23.10.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 634/19 od 23.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu Prr 234/19 od 02.07.2019. godine, stavom prvim izreke tužbeni zahtev tužilje delimično je usvojen. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji po osnovu novčanog obeštećenja (neimovinske štete), koja je tužilji izazvana zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti, na dan isplate, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije. Stavom trećim izreke, sa viškom tužbenog zahteva da se obaveže tužena da tužilji po osnovu nematerijalne štete preko dosuđenog do traženog iznosa isplati još i iznos od 2.600 evra, u dinarskoj protivvrednosti, na dan isplate, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, tužilja je odbijena. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 16.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 634/19 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke odbijene su žalbe tužilje i tužene i potvrđena prvostepena presuda, u pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i delu odluke o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14). Tužilji je nižestepenim presudama dosuđena naknada štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, čija visina zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa u tom smislu nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, kao ni ostalih razloga za izuzetnu dozvoljenost revizije, a zbog bitne povrede postupka posebna revizija se ne može podneti. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužbom od 09.04.2019. godine, tužilja je tražila naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.000 evra.

S obzirom da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti, u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da revizija u sporu male vrednosti nije dozvoljena.

Takođe, kako je vrednost predmeta spora pobijanog dela 2.600 evra i ne prelazi iznos od 40.000 evra, to revizija tužilje i iz ovog razloga nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić