Rev 1998/2020 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1998/2020
13.05.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ružica Dugošija, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., radi izmene odluke o poveravanju maloletne dece i izdržavanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 404/19 od 29.07.2019. godine, u sednici održanoj 13.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 404/19 od 29.07.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani P2 92/18 od 03.04.2019. godine, stavom prvim izreke, maloletno dete stranaka sin VV, rođen ... godine poveren je ocu AA na samostalno vršenje roditeljskog prava, tako da će otac samostalno vršiti roditeljsko pravo nad maloletnim GG, rođenim ... godine i maloletnim VV rođenim ... godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena BB kao majka da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletne dece sinova GG i VV plaća mesečni iznos od po 5.000,00 dinara za svako dete, ukupan mesečni iznos 10.000,00 dinara za oba deteta počev od 26.03.2018. godine, dok za to postoje zakonski uslovi od prvog do petog u mesecu za tekući mesec zakonskom zastupniku maloletne dece ocu AA iz ... . Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca iznad dosuđenog iznosa od po 5.000,00 dinara mesečno na ime izdržavanja svakog deteta, pa do traženog iznosa od 12.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa između majke i maloletne dece na način određen u tom delu izreke. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 404/19 od 29.07.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, jer je drugostepeni sud pravilno primenio sve odredbe ovog zakona i za svoju odluku dao pravilne, jasne i neprotivrečne razloge o svim bitnim činjenicma. Suprotno tvrdnji revidenta revizijski sud smatra da je drugostepeni sud ocenio sve žalbene navode koji su od značaja za presuđenje ove parnice.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su razvedeni supružnici, imaju dvoje maloletne dece sina GG (rođen ... godine) i VV (rođen ... godine). Njihova zajednica života prestala je 02.03.2016. godine, posle verbalne svađe parničnih stranaka, kada se tužena odselila iz kuće sa maloletnim VV (koji se nakon nekoliko meseci vratio kod oca). Brak parničnih stranaka je razveden presudom od 05.12.2016. godine, kojom je stariji sin GG poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava tužiocu – ocu, a VV tuženoj - majci i odlučeno je da će svaki od roditelja izdržavati ono dete nad kojim vrši roditeljsko pravo. Tužilac sa decom živi u kući površine 350m2, koja se vodi kao vlasništvo tužene, a koja predstavlja zajedničku tekovinu parničnih stranaka. Mal. GG i VV redovno održavaju lične odnose sa majkom po međusobnom dogovoru. Tužena je zasnovala vanbračnu zajednicu sa DD iz ... (koji se bavi izradom ...) sa kojim je dobila dete koje je starosti ... meseci. Stranke su u toku bračne zajednice stekle vikendicu na ... koja je u pritežanju tužioca kao i dva automobila koja takođe koristi tužilac. Tužilac je u vreme donošenja prvostepene presude bio zaposlen u firmi „...“ d.o.o. gde je po njegovim navodima ostvarivao zaradu u mesečnom iznosu od 30.000,00 dinara, dok je tužena za vreme porodiljskog odsustva koje je koristila do početka ... ... godine, primala naknadu u visini minimalne zarade u iznosu od po 24.000,00 dinara. Prema nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad opštine ... od 16.08.2018. godine, nema smetnji da se uvaži želja dece da budu poverena ocu na dalje samostalno vršenje roditeljskog prava, odnosno da se i mal. VV poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, a da način njihovog viđanja sa majkom ostane kako su to do tada činili, svakog vikenda počev od petka od 18,00 časova do nedelje do 18,00 časova, pola letnjeg i pola zimskog raspusta i predložio da se na taj način izvrši izmena prethodne presude. Potrebe maloletne dece sud je procenio na iznos od po 30.000,00 dinara po detetu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi polazeći od potrebe maloletne dece, kao i mogućnosti dužnika izdržavanja – majke, zaključili da je majka u mogućnosti da u fiksnom mesečnom novčanom iznosu od 10.000,00 dinara ( po 5.000,00 dinara za svakog) doprinosi izdržavanju svojih sinova, na osnovu članova 160. i 162. Porodičnog zakona, imajući u vidu sve okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja i činjenice da ona ima obavezu da izdržava još jedno mal. dete i da je trenutno nezaposlena. Pravilno je regulisan način održavanja ličnih odnosa maloletnih sinova sa majkom kao sa roditeljem sa kojim ne žive, na osnovu mišljenja predloženog od strane organa starateljstva, u smislu članova 61. i 78. stav 3. Porodičnog zakona.

Roditelji solidarno odgovaraju za izdržavanje dece, a solidarnost roditelja kao dužnika prema detetu kao poveriocu zasnovana je na odredbama čl. 73. i 154. PZ. Tužena je u obavezi je da doprinosti izdržavanju dece saglasno odredbama čl. 154. stav 1, 160, 161, 162. i 266. stav 1. PZ. Suprotno navodima revizije tužioca, način i trajanje izdržavanja pravilno su utvrđeni prema kriterijumima za određivanje izdržavanja iz čl. 160.-163. PZ. Pravilno su utvrđene potrebe zajedničke dece (na osnovu saslušanja tužioca i tužene u svojstvu parničnih stranaka i pisanih dokaza u spisu), a koje su uslovljene njihovim uzrastom i za njih uobičajenim potrebama (ishrana, stanovanje, higijena, odevanje, zdravstvena zaštita, razonoda), kao i mogućnosti dužnika izdržavanja-tužene koje su uslovljene njenim prihodima, mogućnostima za sticanje zarade i njenim godinama života, radnom sposobnošću, pri čemu je sud imao u vidu postojanje obaveze zakonskog izdržavanja još jednog mal. deteta (starosti ... meseci) i odredbu člana 162. stav 3. istog zakona. Posebno imajući u vidu da je tužena nezaposlena i da je celokupnu zajedničku tekovinu stečenu sa tužiocem ( kuću od 350 m2, vikendicu na ... i putničke automobile) ostavila da koristi tužilac uz navod da to koriste njena deca, omogućivši tužiocu da kroz zajedničku tekovinu stiče određena sredstva. Stoga su neosnovani navodi revizije tužioca da se sud nije vodio računa o najboljem interesu mal. dece i da je pogrešno zaključio da tužena nema mogućnosti da učestvuje u izdržavanju svoje mal. dece iznosom većim od po 5.000,00 dinara mesečno za svakog.

Neosnovani su navodi u reviziji tužioca da sud nije pravilno utvrdio materijalne mogućnosti tužene. Iako u postupku u vezi sa porodičnim odnosima sud može utvrđivati činjenice i kada one nisu među strankama sporne, a može i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela u smislu istražnog načela propisanog članom 205. PZ, stranke nisu lišene dužnosti iz čl. 7. stav 2, 228. i 229. ZPP da iznesu činjenice i prilože i predlože dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtev ili kojima osporavaju navode i dokaze protivnika. Imajući u vidu dokaze izvedene u prvostepenom postupku ovaj sud smatra da su na bazi utvrđenih činjenica koje su rezultat pravilne ocene izvedenih dokaza, nižestepeni sudovi pravilno utvrdili da tužena, shodno svom imovnom stanju i životnom standardu, nije u mogućnosti da doprinosi izdržavanju mal. dece u većem iznosu od dosuđenog.Visina izdržavanja se može i smanjiti i povećati prema članu 164. Porodičnog zakona, ako se promene okolnositi na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. Iz ovih razloga Vrhovni kasacioni sud smatra da nisu osnovani revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava zbog odbijanja zahteva tužioca za doprinos tužene u izdržavanju mal. GG i VV u iznosu od preko 5.000,00 dinara mesečno (do 12.000,00 dinara).

Nisu osnovani ni revizijski navodi kojima se pobija odluka o načinu održavanja ličnih odnosa mal. dece sa roditeljem sa kojim ne žive.

Suprotno navodima revizije nižestepeni sudovi su pravilnom primenom odredbe člana 61. stav 1. PZ (dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi) regulisali održavanje ličnih odnosa maloletne dece sa majkom. Evidentno je da su se sudovi imajući u vidu izveštaj Centra za socijalni rad ... pribavljenog u smislu člana 270. PZ, rukovodili najboljim interesom maloletne dece u smislu odredbe člana 266. stav 1. istog zakona (u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta) poštujući pravo deteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja na održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa oba roditelja na stalnoj osnovi u smislu člana 9. stav 3. Konvencije o pravu deteta.

Neosnovano se u reviziji ukazuje da odluka o načinu održavanja ličnih odnosa mal. dece GG i VV i tužene nije pravilno utvrđena u pogledu načina kontaktiranja, zbog obaveza koje daca imaju oko školskih i vanškolskih aktivnosti. Naime, mal. deca imaju ... i ... godina i mogu sami da odluče o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne žive, u smislu člana 61. stav 4. Porodičnog zakona kojim je propisano da dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.

Bez uticaja su navodi u reviziji kojima se osporava odluka o troškovima postupka s`obzirom da o naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud oslučuje po slobodnoj oceni u svakoj konrketnoj parnici vodeći računa o razlozima pravičnosti.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić