Rev 20064/2022 3.1.2.8.3.1; obim naknade materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20064/2022
25.01.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Kostić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Darko Vićić advokat iz ..., radi naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1455/22 od 24.08.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 25.01.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1455/22 od 24.08.2022. godine u delu kojim je potvrđen stav drugi izreke presude Višeg suda u Šapcu P 36/2020 od 28.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Šapcu P 36/2020 od 28.03.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog oštećenja bagera točkaša „Atlas 1302 E“ isplati iznos od 182.000,00 dinara, kao i da mu na ime naknade koristi upotrebom, radnim angažovanjem bagera za period od 04.10.2018. godine do 13.04.2020. godine isplati iznos od 64.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.03.2022. godine kao dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade koristi upotrebom, radnim angažovanjem bagera točkaša „Atlas 1302 E“ za period od 04.10.2018. godine do 13.04.2020. godine isplati preko iznosa dosuđenog stavom prvim izreke do traženog iznosa od 11.988.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.03.2022. godine pa do isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 120.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate u roku od 15 dana. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog stavom trećim izreke, a do traženog iznosa od 539.330,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, kao neosnovan. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka na teret tužioca kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog oštećenja bagera isplati iznos od 182.000,00 dinara, kao i da mu na ime naknade koristi – upotrebom, radnim angažovanjem bagera za period od 01.10.2018. godine do 26.02.2020. godine isplati iznos od 10.994.400,00 dinara, ukupno 11.176.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1455/22 od 24.08.2022. godine, stavom prvim izreke, žalba tužioca je odbijena, žalba tuženog delimično usvojena i delimično odbijena i presuda Višeg suda u Šapcu P 36/2020 od 28.03.2022. godine preinačena u delu odluke o troškovima postupka tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, potvrđena odluka o primarnom tužbenom zahtevu, ukinuta odluka o eventualnom tužbenom zahtevu. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 387. ZPP, na koju se tužilac poziva u reviziji, navodeći da kada drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu mora predmet da vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili ukine prvostepenu presudu i odbaci tužbu, ili usvoji žalbu, ukine presudu i odluči o zahtevima stranaka, a u konkretnom slučaju drugostepeni sud nijednu od navedenih opcija nije učinio već je odluku o eventualnom tužbenom zahtevu ukinuo bez ikakave konačne odluke suda o istom.

Odredbom člana 197. ZPP propisano je da tužilac u tužbi može da istakne više zahteva protiv istog tuženog, ako su svi zahtevi povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom. Ako zahtevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, oni mogu da se istaknu u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kada je isti sud stvarno nadležan za svaki od ovih zahteva i kad je za sve zahteve određena određena ista vrsta postupka (stav 1). Tužilac može da istakne dva ili više tužbenih zahteva u međusobnoj vezi u jednoj tužbi, na način da usvoji sledeći od tih zahteva, ako nađe da prethodni zahtev nije osnovan (stav 2).

U konkretnom slučaju, tužilac je istakao osnovni i eventualni tužbeni zahtev. Prvostepeni sud je osnovni tužbeni zahtev delimično usvojio, a eventualni odbio. Drugostepeni sud je ukinuo odluku prvostepenog suda u delu odluke o eventualnom tužbenom zahtevu, sa obrazloženjem da je primarni tužbeni zahtev delimično usvojen pa nije bilo uslova za odlučivanje o eventualnom tužbenom zahtevu. U ovoj procesnoj situaciji, pošto je delimično usvojen primarni tužbeni zahtev o eventualnom, kao uslovno stavljenom, se ne odlučuje pa drugostepeni sud ukidanjem prvostepene presude u tom delu, nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, suprotno navodima u reviziji.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac kao prodavac i tuženi kao kupac zaključili su usmeni ugovor o kupovini bagera točkaša „Atlas 1302 E“ neregistrovanog, za ugovorenu cenu od 5.700 evra koju je tuženi trebalo da isplati u dve rate. Prvu ratu tuženi je bio u obavezi da isplati prilikom preuzimanja bagera, a drugu ratu nakon toga uz obavezu tužioca da ovaj bager isporuči, što je tužilac učinio dana 04.10.2018. godine. Tuženi je tužiocu dana 05.10.2018. godine uplatio iznos od 3.000 evra na ime kupoprodajne cene, a ostatak kupoprodajne cene nije platio, zbog čega je ugovor sporazumno raskinut zaključenjem poravnanja pred Osnovnim sudom u Šapcu, Sudska jedinica Koceljeva, kojim je obavezan tuženi da tužiocu vrati u svojinu i državinu navedeni bager u ispravnom i upotrebljivom stanju, a tužilac da tuženom vrati novac koji je primio na ime izvršene isplate dela ugovorene kupoprodajne cene u iznosu od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Dana 13.04.2020. godine bager je vraćen tužiocu. Veštačenjem je utvrđeno da na bageru postoje oštećenja na dan predaje tužiocu, te da ukupna šteta na bageru iznosi 182.000,00 dinara. Iako se bager nalazio kod tuženog od 01.10.2018. godine do 13.04.2020. godine, tuženi je bagerom radio 3-4 dana kod VV na krčenju bagrenjaka i isti se kvario, zbog čega je angažovano drugo lice za obavljanje tih poslova. Efektivni dnevni kapacitet rada bagera, po nalaženju veštaka, je 6 časova na dan, a vrednost radnog angažovanja bagera po času iznosi 3.600,00 dinara, odnosno po danu 21.600,00 dinara.

Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženog da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 182.000,00 dinara, a na ime naknade koristi upotrebom bagera iznos od 64.800,00 dinara, dok je preko ovog iznosa, a do traženog iznosa od 11.988.000,00 dinara odbio tužbeni zahtev prema pravilu o teretu dokazivanja, navodeći da tužilac nije dokazao da je bager bio korišćen sve vreme dok se nalazio kod tuženog i da je tuženi ostvario korist u potraživanom iznosu.

Pravilno su po nalaženju Vrhovnog suda nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev preko iznosa od 64.800,00 dinara, a do traženog iznosa od 11.988.000,00 dinara, prema pravilima o teretu dokazivanja, iz člana 231. Zakona o parničnom postupku, odnosno tužilac u toku postupka nije dokazao da je u tokom spornog perioda tužiočev bager korišćen, a samim da je tuženi ostvario korist u iznosu koji tužilac potražuje.

Neosnovani su navodi u reviziji tužioca da je tuženi nakon raskida ugovora držao tuđu stvar četiri meseca bez pravnog osnova, pa da je dužan da isplati naknadu u visini zakupnine koju bi bio dužan da plaća da postojao ugovor o zakupu.

Tužilac je tužbeni zahtev u ovoj parnici zasnovao na činjenici da je tuženi predmetni bager kostio u periodu od 04.10.2018. godine do 13.04.2020. godine, zbog čega duguje tužiocu naknadu koristi u smislu člana 132. Zakona o obligacionim odnosima. Tužilac dakle nije tražio naknadu štete u visini zakupnine, već naknadu koristi iz člana 132. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno naknaditi. Pošto u smislu odredbe člana 192. stav 4. ZPP sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahteva, ali jeste vezan činjenicama koje obrazuju stvarni i pravni identitet tužbe, to su pravilno nižestepeni sudovi ispitivali osnovanost tužbenog zahteva na osnovu činjenica na kojima je tužilac tužbeni zahtev zasnovao.

Sa iznetih razloga, revizija tužioca je odbijena a prvostepena presuda na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP potvrđena kao pravilna i na zakonu zasnovana i odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković