Rev 2007/2020 1.6.6.9.1; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2007/2020
14.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž rr 264/19 od 17.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž rr 264/19 od 17.09.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž rr 264/19 od 17.09.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru Prr 509/18 od 13.03.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime novčanog obeštećenja za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 400 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 13.03.2019. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva preko dosuđenog iznosa od 400 evra do traženog iznosa od 3.000 evra, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gž rr 264/19 od 17.09.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje je delimično usvojena, pa je preinačena presuda Osnovnog suda u Somboru Prr 509/18 od 13.03.2019. godine u delu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezana tužena da tužilji, pored iznosa od 13.500,00 dinara, isplati još i iznos od 13.500,00 dinara na način i pod uslovima kao u prvostepenoj odluci, dok je u preostalom pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i nepreinačenom delu odluke o troškovima postupka presuda potvrđena, a žalba tužilje odbijena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13 –US, 74/13 –US, 55/14, 87/18 i 18/20, u daljem tekstu ZPP), propisano je da revizija može da se izjavi zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilje za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Privrednim sudom u Somboru St 44/10, a povreda ovog prava tužilje je utvrđena rešenjem tog suda R4 St 776/18 od 28.05.2018. godine. O pravu tužilje za novčano obeštećenje i visini novčanog obeštećenja sudovi su odlučili ceneći odredbe člana 30. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. U reviziji tužilje ukazuje se na neujednačenu praksu u pogledu odlučivanja o visini naknade za novčano obeštećenje. Međutim, u presudi koja je priložena uz reviziju nije reč o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je u ovoj parnici, tako da nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse. Visina novčanog obeštećenja određuje se u svakom konkretnom slučaju prema činjenicama i okolnostima koje su od uticaja na ocenu trajanja suđenja u razumnom roku.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije, primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 29.10.2018. godine sa zahtevom za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 800 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate. Podneskom od 11.01.2019. godine tužilja je preinačila tužbu i povećala zahtev za isplatu na iznos od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate.

Članom 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1), i da revizija nije dozvoljena (stav 3).

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da u postupku po tužbi za novčano obeštećenje revizija nije dozvoljena u smislu člana 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, to je Vrhovni kasacioni sud doneo odluku kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 413. ZPP.

Odluka o zahtevu tužilje za naknadu troškova postupka po reviziji, sadržana u trećem stavu izreke, doneta je primenom članova 153. stav 1. u vezi člana 165. stav 1. ZPP. Tužilja nije uspela u postupku po reviziji, zbog čega joj ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić