Rev 20139/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.2.4.4.; 3.1.2.8.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20139/2023
06.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milorad Đukić, advokat iz ..., protiv tuženih „Milenijum osiguranje“ a.d.o. Beograd, čiji je punomoćnik Katarina Milosavljević, advokat iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Maštrapović, advokat iz ..., radi poništaja poravnanja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5540/22 od 07.12.2022. godine, u sednici održanoj 06.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5540/22 od 07.12.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5540/22 od 07.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 2053/17 od 12.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi odredba stava 3. tačka 2. vansudskog poravnanja zaključenog 28.09.2016. godine između tužioca i tuženog „Milenijum osiguranje“ a.d.o. Beograd, čija sadržina je bliže navedena u ovom stavu izreke, kao i da se tuženi obavežu da mu solidarno isplate preostali iznos od 50% nematerijalne štete, ukupno 655.000,00 dinara i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 125.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 110.000,00 dinara i na ime umanjenja životne aktivnosti 420.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom „Milenijum osiguranje“ a.d.o. Beograd naknadi troškove parničnog postupka od 103.560,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom trećim izeke, tužilac je obavezan da tuženoj BB naknadi troškove parničnog postupka od 96.800,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5540/22 od 07.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. O osnovanosti tužbenog zahteva, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene odredaba članova 61, 111, 749. i 1089. Zakona o obligacioniim odnosima. Kako odluka u sporovima sa ovakvim tužbenim zahtevom zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, to odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne predstavljaju nužno i različito postupanje suda u istoj pravnoj stvari. Iz navedenog razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi poništaja poravnanja i naknade štete podneta je 19.06.2019. godine, a na ročištu za glavnu raspravu održanom 12.04.2022. godine, tužba je preinačena povećanjem zahteva. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 655.000,00 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano i novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud utvrdio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković