
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20220/2023
10.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2049/23 od 12.04.2023. godine, u sednici održanoj 10.04.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2049/23 od 12.04.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2049/23 od 12.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 41588/20 od 22.02.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe učinjeno podneskom od 23.11.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je predlog tužene za prekid postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je predlog tužene za zastoj postupka. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćenih invalidnina za period od 01.12.2018. godine do 30.11.2022. godine isplati pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa posebno do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćenih invalidnina, za period od 01.12.2018. godine do 30.11.2022. godine, isplati zakonske zatezne kamate na pojedinačno opredeljene iznose od traženih datuma do dospelosti svakog iznosa posebno. Stavom šestim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 81.375,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom sedmim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za dosuđivanje zakonske zatezne kamate na troškove postupka počev od presuđenja do nastupanja uslova za izvršenje.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2049/23 od 12.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 41588/20 od 22.02.2023. godine, u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i šestom izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20), posebna revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete u visini neisplaćene invalidnine tužiocu.O pravu tužioca, visini tražene naknade i pripadajućoj kamati, nižestepeni sudovi su odlučili uz pravilnu primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete na ime neisplaćene invalidnine podneta je 17.09.2020. godine. U tužbi je bila označena vrednost predmeta spora na 660.000,00 dinara. Podneskom od 23.11.2022.godine, tužilac je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahteva kojim je tražio isplatu iznosa od 1.047.408,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković