Rev 20236/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20236/2023
08.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Đilas, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Novom Sadu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 144/22 od 12.12.2022. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gžrr 144/22 od 26.05.2023. godine, u sednici održanoj 08.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 144/22 od 12.12.2022. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gžrr 144/22 od 26.05.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 144/22 od 12.12.2022. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gžrr 144/22 od 26.05.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli Prr1 37/2021 od 06.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos priznatog novčanog potraživanja po zaključku o listi potraživanja Privrednog suda u Novom Sadu St 1431/2010 od 23.01.2012. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 144/22 od 12.12.2022. godine, ispravljenom rešenjem istog suda Gžrr 144/22 od 26.05.2023. godine, žalba tužioca je delimično usvojena i prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka ukinuta i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, dok je u preostalom pobijanom odbijajućem, a nepreinačenom delu odluke o glavnoj stvari, prvostepena presuda potvrđena i žalba tužioca odbijena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/14, 87/18 i 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je tužiocu izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, kojom je utvrđeno da tužbeni zahtev nije osnovan. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pobijana odluka je zasnovana na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava i u skladu je sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, prema kojem Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno o stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Prema dopunjenom Zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27.09.2019. godine (kojim je dopunjen navedeni Zaključak) u pogledu izvršnih dužnika fizičkih i pravnih lica koji ne spadaju u navedenu kategoriju, nužno je utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i neisplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se ne radi o stečajnom dužniku sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, kao i da tužilac nije dokazao da su u pitanju nenaplaćena potraživanja iz radnog odnosa nastala u vreme kada je preduzeće bilo sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, odlučeno je u skladu sa navedenim stavom Vrhovnog kasacionog suda o odgovornosti Republike Srbije i utvrđenim činjeničnim stanjem o izostanku uzročno-posledične veze između postupanja državnih organa - sudova u Republici Srbiji i nastale štete za tužioca u vidu nenaplaćenog potraživanja tužioca u stečajnom postupku koji je vođen nad poslodavcem tužioca. Pore toga, bitne povrede postupka nisu dozvoljen revizijski razlog. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

U ovoj pravnoj stvari tužba je podneta 19.03.2021. godine, vrednost predmeta spora 14.870,05 dinara. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković