Rev 20288/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20288/2022
14.09.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., kao pravnog sledbenika BB iz ..., čiji je punomoćnik Peđa Milosavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, MUP RS, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3365/21 od 29.06.2022. godine, u sednici održanoj 14.09.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3365/21 od 29.06.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3365/21 od 29.06.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 5955/19 od 15.09.2020. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 5955/19 od 02.11.2020. godine stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužilji na ime naknade štete isplati iznos od 1.113.408,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.05.2020. godine do isplate, dok je odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na navedeni iznos od 02.11.1993. godine do 14.05.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev preko dosuđenog iznosa kao u stavu prvom izreke od 1.113.408,00 dinara, a do traženog iznosa od 2.000.000,00 dinara, odnosno za iznos od 886.592,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.11.1993. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog izmakle dobiti isplati iznos od 30.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa kamatom koju određuje Evropska centralna banka od 14.08.1993. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog troška redovnog garažiranja putničkog vozila usled nemogućnosti korišćenja isplati iznos od 1.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.11.1993. godine do isplate. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 302.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3365/21 od 29.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u delu prvog stava izreke kojim je obavezana tužena da pravnom prethodniku tužilje BB na ime naknade štete isplati iznos od 1.113.408,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.05.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u petom stavu izreke prvostepene presude i obavezana tužena da tužilji na ime troškova postupka isplati iznos od 276.050,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, a radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za delimično usvajanje tužbenog zahtev za naknadu materijalne štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada organa pravnog lica u vršenju svojih funkcija odlučeno je uz pravilnu primenu materijalnog prava iz člana 172. Zakona o obligacionim odnosima koja ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Delom revizijskih navoda se osporava utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno shodno članu 407. stav 2. ZPP, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava. Imajući ovo u vidu, te da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi naknade materijalne štete, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, kao i da revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično - pravnoj situaciji, na osnovu čega ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Iz iznetih razloga, primenom odredbe člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 07.10.2014. godine, a kao vrednost predmeta spora je označen iznos od 6.569.990,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela od 1.113.408,00 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić