Rev 20299/2024 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20299/2024
04.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Dragane Boljević i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Ilić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Gordana Ilić, advokat iz ... i Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Požarevcu, radi utvrđenja prava svojine po osnovu sticanja u bračnoj zajednici, odlučujući o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1280/24 od 03.07.2024. godine, u sednici održanoj 04.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1280/24 od 03.07.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1280/24 od 03.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu P 249/22 od 20.02.2024. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilja suvlasnik po osnovu zajedničkog sticanja sa udelom od ½ vikend kuće broj 1, površine u osnovi 111 m2, spratnosti Pr+0 i pomoćne zgrade broj 2, površine u osnovi 27 m2, spratnosti Pr+0, obe izgrađene na kp. br. .., zemljište pod zgradom i uz zgradu i voćnjak 3. klase površine 8,50 ari i sukorisnik po osnovu zajedničkog sticanja tekovine sa udelom od 1/2 na kp. br. .., zemljište pod zgradom i uz zgradu i voćnjak 3. klase površine 8,50 a, sve upisano u ln. br. .. KO ..., što su tuženi dužni priznati i predati joj njene suvlasničke udele, a presuda tužilji poslužiti kao isprava podobna za upis prava vlasništva u KNP Golubac. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilja suvlasnik po osnovu zajedničkog sticanja sa udelom od 1/2 pokretne imovine, i to putničkog vozila bliže opisanog u ovom stavu izreke, što je tuženi BB dužan priznati i predati joj njen suvlasnički udeo nakon deobe. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi BB da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 573.966,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1280/24 od 03.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog BB i prvostepena presuda potvrđena u odnosu na ovog tuženog. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog BB za troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi BB je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23 – drugi zakon) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog BB, kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijom tuženog BB se zapravo osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Revizijski navodi kojima se ukazuje na urednost dostave i primenu procesnih pravila imaju značaj bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje ne predstavljaju razlog za izjavljivanje posebne revizije. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi sticanja u bračnoj zajednici podneta je 08.06.2022. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi iznosi 10.000,00 dinara. Podneskom od 08.11.2023. godine tužilja je preinačila tužbu i kao vrednost predmeta spora označila iznos od 2.773.020,50 dinara.

Pošto vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković