Rev 2042/2020 3.1.2.8.3.2; 3.1.2.8.1.4; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2042/2020
14.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Lidija Milanović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova – Sektor za vanredne situacije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 6802/18 od 10.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2020. godine, doneo je

 

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 6802/18 od 10.09.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 6802/18 od 10.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 27/17 od 29.08.2018. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 1.655.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.09.2015. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje za isplatu iznosa preko dosuđenog iz stava 1. izreke presude a do traženog iznosa od 2.390.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.09.2019. godine pa do isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 220.650,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 6802/18 od 10.09.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Ivanjici P 27/17 od 29.08.2018. godine u stavovima jedan i tri izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem teksu ZPP), blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Prema navedenoj odredbi, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prav (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o odgovornosti tužene za materijalnu štetu na zasadima voća tužilje, prouzrokovane elementarnom nepogodom (gradom), koja nije sprečena dejstvom protivgradne zaštite, i njenoj obavezi da nastalu štetu nadoknadi.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu ne postoje zakonski razlozi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene. O odgovornosti tužene odlučeno je na osnovu člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa odredbama Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 111/09 ... 93/12) kojima je propisana dužnost tužene da obezbedi izgradnju jedinstvenog sistema zaštite i spasavanja, odnosno člana 11. Zakona o ministarstvima („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 44/14) po kojem Ministarstvo unutrašnjih poslova obavlja poslove državne uprave koji se odnosi na protivgradnu zaštitu.

Iz navedenih razloga, ni presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 3666/17 od 27.07.2017. godine na koju se tužena poziva u reviziji, ne opravdava odlučivanje o posebnoj reviziji radi ujednačavanja sudske prakse. Naime, i u slučaju da je jedinica lokalne samouprave dužna da postupa u skladu sa članom 20. tačka 8. Zakona o lokalnoj samoupravi, to ne bi isključilo odgovornost i obavezu tužene kao solidarnog dužnika, u smislu člana 206. Zakona o obligacionim odnosima.

Shodno izloženom, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužene nije dozvoljena ni po članu 403. stav 3. ZPP, jer vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 1.655.000,00 dinara (član 28. stav 1. ZPP), očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, merodavnu za ocenu dozvoljenosti revizije.

Stoga je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić