Rev 20495/2024 3.19.1.16.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20495/2024
08.05.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Vuk Ostojić, Ivana Šumkarac – Mitrović i Vladimir Šumkarac, advokati iz ..., protiv tuženih BB iz sela ..., ..., čiji je punomoćnik Goran Došen, advokat iz ..., GG iz ... i DD iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca i reviziji tužene BB iz cela ..., izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1130/20 od 01.07.2021. godine u sednici održanoj 08.05.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1130/20 od 01.07.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene BB iz sela ... izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1130/20 od 01.07.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 49931/10 od 09.04.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud utvrdi da je ništav Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti od 21.02.2008. godine zaključen između prvotužene, kao prodavca i drugotuženog i trećetužnog kao kupaca, kojim je prvotužena kao prodavac, drugotuženom i trećetuženom, kao kupcima prodala stambeni objekat bb u ... u ulici ..., bliže opisan u ovom stavu izreke, a koji ugovor je overen pred Trećim opštinskim sudom u Beogradu pod Ov.br. .../... dana 21.02.2008. godine. Stavom drugim izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud utvrdi da je tužilac vlasnik nekretnine, stambenog objekta bb u ... u ulici ..., bliže opisan u ovom stavu izreke, koji je overen pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod Ov.br. .../... dana 27.03.2007. godine. Stavom trećim izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže prvotuženu, drugotuženog i trećetuženog da su dužni da trpe da se izvrši upis prava vlasništva na nekretnini, stambenom objektu bb u ... u ulici ... bliže opisan u ovom stavu izreke, sa drugotuženog i trećetuženog na ime tužioca u katastru nepokretnosti. Stavom četvrtim izreke odbijen je, kao neosnovan, predlog za određivanje privremene mere kojom je tužilac tražio da sud zabrani drugotuženom i trećetuženom da otuđe i opterete nekretninu, stambeni objekat bb u ... u ulici ... bliže opisanom u ovom stavu izreke. Stavom petim izreke obavezan je tužilac da drugotuženom i trećetuženom nadoknadi parnične troškove u iznosu od 682.800,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1130/20 od 01.07.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac i tužena BB su blagovremeno izjavili revizije, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ocenjujući dozvoljenost revizije tužioca primenom člana 401. stav 2. tačka 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.125/04), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11), a u vezi člana 23. stav 3. ZPP („Službeni glasnik RS“,br. 55/14) Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 23. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 55/14), koja reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažano rešeni do 31.05.2014.godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja je podneta 21.10.2004. godine, sa označenom vrednošću predmeta spora od 1.000.000,00 dinara, dok je pravnosnažna presuda doneta 01.07.2021. godine, posle stupanja na snagu navedenih novela Zakona o parničnom postuku.

Imajući u vidu ovo, kao i da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora, u kome je vrednost predmeta spora ispod vrednosti za dozvoljenost revizije, odnosno ispod 40.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije tužene BB na osnovu člana 401. stav 2. tačka 4. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 125/04) i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 401. stav 2. tačka 4. ZPP, propisano je da je revizija nedozvoljna ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije.

Pravnosnažnom presudom donetom u drugom stepenu, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtevi tužioca. Imajući u vidu navedeno, kako je pobijenom presudom odbijen tužbeni zahtev, saglasno citiranoj zakonskoj odredbi pravosnažnu presudu tužena BB ne može pobijati ovim vanrednim pravnim lekom zbog nedostatka pravnog interesa.

S`obzirom da je revizija izjavljena protiv odluke koja se po odredbama Zakona o parničnom postupku ne može pobijati, to sledi da revizija tužene BB nije dozvoljena, sa kojih razloga je na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni sud odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković