Rev 20527/2023 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20527/2023
05.10.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Marine Milanović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Anita Ž. Vujinović advokat iz ..., protiv tuženog Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 9215/21 od 12.05.2021. godine, na sednici održanoj 05.10.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 9215/21 od 12.05.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 9215/21 od 12.05.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 9215/21 od 12.05.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 9690/20 od 23.12.2020. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca za obavezivanje tužene da mu isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate kako je to navedeno u izreci prvostepene presude, na ime naknade štete zbog manje isplaćene penzije u periodu počev od marta 2017. zaključno sa decembrom 2018. godine i da mu naknadi troškova postupka, dok je tužilac oslobođen obaveze plaćanja sudske takse. Stavom drugim izreke drugostepene presude odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).

Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni sud nalazi da nema mesta odlučivanju o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj, jer u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse, kao ni za novim tumačenjem prava imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva.

Tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete zbog manje isplaćene penzije u periodu od marta 2017. do decembra 2018. godine je odbijen s pozivom na odredbu člana 109. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Obrazloženje pobijane presude za odluku o tužbenom zahtevu ne odstupa od pravnog stava izraženog u odlukama revizijskog suda kojima je odlučeno o zahtevima sa istovrsnim činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, tako da ne postoji potreba za novim ni ujednačenim tumačenjem prava. Naime, tužilac se opredelio za isplatu penzije u gotovini na adresi svog prebivališta i takvim izborom načina isplate prihvatio je i obavezu da plati poštarinu (cenu za pružene poštanske usluge) propisanu cenovnikom JP „Pošta Srbije“, i to pod uslovima povoljnijim od tržišnih. Pravnosnažne odluke drugačije sadržine priložene uz reviziju ne ukazuju nužno da drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u ovom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga nema mesta za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu odredaba člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa čl. 468. stav 1. i 479. stav 6. ZPP i ocenio da i u smislu tih zakonskih odredaba revizija nedozvoljena.

Zakonom o parničnom postupku je propisano da u sporu male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena (član 479. stav 6), da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1), kao i da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3).

U konkretnom slučaju tužba od 02.03.2020. godine podneta je radi naknade štete u iznosu od 24.844,00 dinara, koji očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP.

Pošto je pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno okončan postupak u sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena prema članu 479. stav 6. ZPP, revizija je odbačena drugim stavom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

O troškovima revizijskog postupka odlučeno je kao u stavu trećem izreke shodnom primenom člana 165. stav 1. u vezi s članom 153. stav 1. ZPP, s obzirom da tužilac nije uspeo u postupku po reviziji.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić