Rev 20545/2023 3.1.4.17.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20545/2023
17.04.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Šijaković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Nevena Leković, advokat iz ..., radi deobe bračne tekovine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4856/21 od 06.04.2023. godine, u sednici održanoj dana 17.04.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4856/21 od 06.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 1761/16 od 14.06.2021. godine usvojen je tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je tužilja po osnovu sticanja u braku sa tuženim suvlasnik sa udelom od 1/2 dela iznosa od 95.000 evra ostvarenog prodajom dvoiposobnog stana označenog brojem .., korisne površine 66 m2, u prizemlju zgrade u ulici ... broj .., u Beogradu i dve garaže označene brojevima 3 i 4 površine po 14,50 m2, u istoj ulici, koje nepokretnosti su prodate ugovorom o kupoprodaji solemnizovanom pred javnim beležnikom Nikolom Vojnovićem pod OPU: 87-2016 od 28.01.2016. godine pa je obavezan tuženi da tužilji isplati iznos od 47.500 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 17.11.2016. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate (stav prvi izreke). Utvrđeno je da je tužilja suvlasnik sa udelom od 1/2 idealnog dela nepokretnosti – poslovnog prostora označenog brojem .., građevinske površine 28 m2, na drugom spratu zgrade u ulici ... broj .. na katastarskoj parceli .., sve upisano u LN .. KO ..., što je tuženi dužan da prizna i trpi (stav drugi izreke). Obavezan je tuženi da tužilji isplati iznos od 200.000,00 dinara ostvaren prodajom putničkog automobila marke Honda, tip Civis 1,85 DPE Sport, reg. oznake ..., sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.11.2016. godine do isplate (stav treći izreke). Odbijen je tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se utvrdi da je osnivač sa 50% udela u Preduzeću za proizvodnju, trgovinu i usluge „VV“ DOO Beograd matični broj ..., što je tuženi bio dužan da prizna i trpi (stav četvrti izreke). Obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 466.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate (stav peti izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za isplatu kamate na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka za period od presuđenja do nastupanja uslova za izvršenje, kao neosnovan (stav šesti izreke).

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4856/21 od 06.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 1761/16 od 14.06.2021. godine u stavu prvom, drugom, trećem i petom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema bitne povrede odredaba parničnog postupka od strane drugostepenog suda, koja bi mogla biti revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku. U reviziji tuženi ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koje su učinjene pred drugostepenim sudom, međutim drugostepeni sud nije učinio bitne povrede postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, jer su povrede na koje ukazuje revident povrede koje bi mogle biti učinjene pred prvostepenim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su zasnovale vanbračnu zajednicu u februaru 1993. godine, a potom januara 1995. godine zaključili brak. Bračna zajednica trajala je do avgusta 2016. godine, a brak stranaka je razveden presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 1818/16 od 19.04.2017. godine. U braku je rođeno dvoje zajedničke dece – ćerka rođena 1995. godine i sin rođen 1997. godine. Od zasnivanja vanbračne zajednice stranke su živele prvo u iznajmljenim stanovima na više lokacija do maja 1995. godine, kada je od zajednički ostvarenih sredstava od porodičnog posla – prodaje garderobe, kupljen na ime tuženog, stan na ... u ulici ... broj .. u kojem su živeli do januara 2016. godine, a tokom 1999. godine kupljene su i dve garaže u blizini stana. Tuženi je navedene nepokretnosti prodao uz saglasnost tužilje po kupoprodajnom ugovoru OPU: 87-2016 dana 28.01.2016. godine za kupoprodajnu cenu od 95.000 evra koji iznos je tuženi zadržao u celosti. U toku 1993. godine parnične stranke su započele zajednički posao prodaja garderobe na štandu na sajmu. Tuženi je u taj posao uložio ušteđevinu od 9.000 DEM koju je stekao pre nego što je upoznao tužilju. Porodični posao se razvijao i u najbolje vreme su imali četiri štanda, a 1995. godine imali zakupljen prostor za prodaju garderobe u Budvi, pa su u toku 1999. godine zajedničkim sredstvima kupili lokal na ..., koji se vodi na imenu tuženog i u kome su takođe prodavali garderobu i nakon zatvaranja štandova na sajmu. Tužilja i tuženi su zajednički vodili domaćinstvo i dogovarali se oko podele poslova, zajednički se starali o vaspitanju dece i zajednički su vodili porodični posao, delom legalno preko firme „VV“, koju je osnovao tuženi 13.10.1992. godine, a većim delom su poslove vodili u sivoj zoni, bez evidentiranih prihoda. Tokom trajanja bračne zajednice tužilja i tuženi su stekli dva putnička vozila marke „Honda, tip Civis oba registrovana na ime tuženog, od kojih je jedno vozilo tuženi zadržao za sebe, a drugo je vozilo nakon prekida bračne zajednice sa tužiljom otuđio 30.09.2016. godine, za kupoprodajnu cenu od 200.000,00 dinara i taj iznos u celosti zadržao.

Kod utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je primenom materijalnog prava i to odredaba članova 168, 169, 171, 174, 177, 178. i 180. Porodičnog zakona odlučio da delimično usvoji tužbeni zahtev tužilje.

Drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo.

Vrhovni sud nalazi da je pobijanom presudom, pravilno primenjeno materijalno pravo, odredbe člana 171, 177. i 180. Porodičnog zakona, kada je obavezan tuženi da tužilji isplati iznos od 47.500 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 17.11.2016. godine do isplate u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS, kada je utvrđeno da je tužilja suvlasnik u ½ dela nepokretnosti- poslovnog prostora broj .., građevinske površine 28 m/2, kada je obavezan da joj isplati 200.000,00 dinara ostvarenih prodajom putničkog automobila marke Honda, tip Civis sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.11.2016. godine .

Imovina koju su supružnici, tužilja i tuženi stekli u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Pretpostavlja se da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki. Nižestepeni sudovi su, suprotno revizijskim navodima, pravilno zaključili da su udeli supružnika u sticanju imovine jednaki, primenjujući pravilo iz člana 180.stav 2. Porodičnog zakona. Ovu pretpostavku, tuženi, suprotno revizijskim navodima nije oborio. Kod utvrđenih činjenica da je tuženi prodao zajedničku imovinu stranaka, pravilna je odluka suda da tužilji isplati novac koji drži bez pravnog osnova, a koji je ostvaren prodajom zajedničke imovine.

Revizijski navodi se iscrpljuju u ukazivanju da je prvostepeni sud pogrešno ocenio dokaze , iskaze saslušanih svedoka i stranaka, a na okolnosti doprinosa stranaka u sticanju zajedničke imovine. Revizijske navode kojima se osporava činjenično stanje i ocena dokaza, Vrhovni sud nije cenio imajući u vidu da se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja može osporavati u procesnoj situaciji iz člana 407.stav 2 ZPP u vezi člana 403.stav 2. ZPP, što ovde nije slučaj.

Iz napred navedenih razloga, a na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković