Rev 2064/2020 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2064/2020
21.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ankica Miškov advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., Republika ..., čiji je punomoćnik Jovan Prodanović advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 661/19 od 15.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 21.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 661/19 od 15.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P2 412/19 od 22.10.2019. godine, stavom prvim izreke, određeno je da će tužilac samostalno vršiti roditeljsko pravo nad maloletnom VV, rođenom ...2014. godine, a za njeno prebivalište određeno je prebivalište oca - tužioca u ..., ulica ... . Stavom drugim izreke, obavezana je tužena BB da odmah nakon prijema ove presude tužiocu preda maloletno dete ispred svog stana na dalju brigu i staranje, a pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom trećim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa između maloletne VV i tužene u periodu kada tužena boravi u Republici Srbiji. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena BB da na ime doprinosa za izdržavanje maloletne VV plaća mesečno iznos od 13.000,00 dinara počev od dana predaje maloletnog deteta tužiocu na dalju brigu i staranje pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da nadoknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 349.500,00 dinara u roku od 15 dana.

Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 661/19 od 15.01.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužene, presuda Osnovnog suda u Somboru P2 412/19 od 22.10.2019. godine ukinuta a tužba odbačena, i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove prvostepenog postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv navedenog rešenja drugostepenog suda tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 1., člana 408. i člana 420. stav 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (ZPP) u vezi sa članom 208. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac i tužena su roditelji maloletne VV, rođene ...2014. godine. Stranke su se, na osnovu zajednički donete odluke, tokom jula 2015. godine sa detetom preselile u ... radi ostvarenja boljih uslova za život. Od tada pa do maja 2018. godine stranke žive u ..., gde tužena radi, a njihovo maloletno dete pohađa vrtić od 05.09.2016. godine. Zajednica života tužioca i tužene prekinuta je 06.05.2018. godine, tokom njihove posete rodbini u Srbiji, kada se tužena sa detetom vratila u ... . Obe stranke su podnele tužbe za razvod braka - tužilac domaćem sudu 07.05.2018. godine, a tužena sudu u ... 22.05.2018. godine. Postupak za razvod braka pred stranim sudom je prekinut do pravnosnažnog okončanja postupka za razvod braka pred domaćim sudom. Tužena je 22.05.2018. godine ... sudu podnela i zahtev za samostalno vršenje roditeljskog prava (postupak po tom zahtevu je u toku). Brak stranaka razveden je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Somboru P2 240/18 od 13.05.2019. godine. Obe stranke su srpski državljani, s`tim što tužena i maloletno dete imaju i ... državljanstvo.

Prvostepeni sud je presudom donetom u sporu za razvod braka, meritorno odlučio o vršenju roditeljskog prava - odredio da će tužilac samostalno vršiti roditeljsko pravo, obavezao tuženu da plaća izdržavanje i uredio način održavanja ličnih odnosa deteta i tužene. Po nalaženju tog suda, postoji njegova nadležnost za odlučivanje u ovom sporu u smislu člana 66. stav 1. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, kojim je propisano da nadležnost domaćeg suda postoji u sporovima o čuvanju, podizanju i vaspitanju dece koja su pod roditeljskim staranjem i kad tuženi nema prebivalište u Srbiji, ako su oba roditelja srpski državljani.

Drugostepeni sud je, sa pozivom na Konvenciju o nadležnosti, merodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka i saradnji u materiji roditeljske odgovornosti i mera za zaštitu dece, zaključio da domaći sud nije nadležan za odlučivanje o vršenju roditeljskog prava, zbog čega je ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu (u delu za vršenje roditeljskog prava).

Odluka drugostepenog suda je pravilna.

Konvencija o nadležnosti, merodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka i saradnji u materiji roditeljske odgovornosti i mera za zaštitu dece (u daljem tekstu: Konvencija) potvrđena je zakonom objavljenim u „Službenom glasniku Republike Srbije“ - Međunarodni ugovori broj 20/2015 i primenjuje se u Republici Srbiji od 01.01.2016. godine, kada je stupila na snagu u skladu sa članom 61. stav 2. tačka A u vezi člana 58. stav 3. Konvencije. Potvrđivanjem i stupanjem na snagu u Republici Srbiji Konvencija je, u skladu sa članom 16. stav 3. Ustava Republike Srbije, postala sastavni deo njenog pravnog poretka i neposredno se primenjuje.

Prema članu 5. stav 1. Konvencije, sudski ili upravni organi države ugovornice u kojoj dete ima uobičajeno boravište nadležni su da odrede mere za zaštitu ličnosti i imovine deteta. Na taj način se Konvencijom uspostavlja princip jednakog tretmana dece koja žive u istoj državi, bez obzira na njihovo državljanstvo, i štiti najbolji interes deteta koje u državi uobičajnog boravišta ima svoj dom. Ovim članom omogućeno je zasnivanje nadležnosti suda one države ugovornice koji najpodrobnije može da proceni najbolji interes deteta i utvrdi okolnosti u kojima ono živi jer su mu, po pravilu, dokazi lako dostupni i bez teškoća može da pribavi (eventualno) mišljenje deteta. S`toga je po kriterijumu uobičajenog boravišta deteta zasnovana redovna međunarodna nadležnost za odlučivanje o svim vrstama mera (trajnim, privremenim i hitnim) za zaštitu ličnosti ili imovine deteta. Promena uobičajenog boravišta deteta i zasnivanje uobičajenog boravišta u drugoj državi ugovornici vodi ustupanju nadležnosti sudu novog uobičajenog boravišta deteta (član 5. stav 2. Konvencije), osim u slučaju nezakonitog odvođenja ili zadržavanja deteta (član 7. Konvencije).

Korekcija pretpostavke da je u najboljem interesu deteta da se o njegovoj zaštiti odlučuje u državi uobičajenog boravišta izvršena je ustanovama ustupanja nadležnosti (članovi 8. i 9. Kovnencije) i proširenja nadležnosti povodom brakorazvodnog postupka ili postupka za rastavu braka roditelja deteta (član 10. Konvencije).

Ustanova ustupanja nadležnosti omogućava zasnivanje supsidijarne nadležnosti onda kada najbolji interes konkretnog deteta može bolje da proceni inače nenadležni sud, zbog čega mu se prepušta vođenje postupka.Ustupanje nadležnosti može tražiti redovno nadležni sud - sud države uobičajenog boravišta deteta (ako smatra da bi sud druge države mogao efikasnije da proceni najbolji interes određenog deteta), sud države koji nije nadležan (ako smatra da je pogodniji za odlučivanje), a i same stranke mogu biti upućene na podnošenje odgovarajućeg zahteva. Sudovi kojima se može ustupiti nadležnost, kao i oni koji mogu da traže ustupanje su sudovi država čije je dete državljanin, u kojima se nalazi imovina deteta, čijim je organima podnet zahtev za razvod braka ili zakonsku rastavu roditelja deteta ili za poništaj njihovog braka, kao i države sa kojom dete ima značajnu vezu. Specifičnost ove ustanove je u tome što se samo sud države uobičajenog boravišta deteta može odreći svoje nadležnosti, bilo da on predloži ustupanje ili je zamoljen da to dopusti, ali se u svakom slučaju oba suda moraju složiti u pogledu najboljeg interesa određenog deteta.

Proširenje nadležnosti za odlučivanje o roditeljskoj odgovornosti prilikom razvoda ili rastave braka roditelja deteta može uslediti ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: da je proširenje nadležnosti dopušteno po pravu države suda (u kojoj se odlučuje o razvodu braka); da u trenutku pokretanja postupka jedan od roditelja ima uobičajeno boravište u državi suda; da je jedan od roditelja titular roditeljske odgovornosti i da postoji njihova saglasnost u pogledu proširenja; i da je to u najboljem interesu deteta.

Primenom konvencijskih normi na ovaj slučaj dolazi se do zaključka o nenadležnosti domaćeg suda da odlučuje o vršenju roditeljskog prava.

Maloletno dete stranaka u ... živi neprekidno od jula 2015. godine. Ono pohađa vrtić u koji se dobro adaptiralo i uklopilo u grupu, a njeno znanje ... jezika je dovoljno za izražavanje i sporazumevanje. Dete živi sa majkom u stanu adekvatne veličine, u kojem ima svoju sobu, a ostvarilo je i pravo na dečiji dodatak. Tužena je stalno zaposlena u ..., u koju se preselila na osnovu odluke donete u sporazumu sa tužiocem, radi ostvarenja boljih uslova za život porodice. S`toga, maloletno dete stranaka ima uobičajeno boravište u ..., zbog čega postoji nadležnost suda te države da odlučuje o zaštiti njene ličnosti u skladu sa članom 5. stav 1. Konvencije.

U ovom slučaju nema mesta ustupanju nadležnosti domaćem sudu, u smislu članova 8. i 9. Konvencije. Ustupanje nadležnosti nije tražio ni domaći sud, smatrajući da je pogodniji za odlučivanje o vršenju roditeljskog prava, niti sud države uobičajenog boravišta deteta pred kojim se vodi postupak po zahtevu ovde tužene za samostalno vršenje roditeljskog prava od 22.05.2018. godine. Štaviše, odlukom tog suda 23PS 50/18D-7 od 16.08.2018. godine odbijen je prigovor ovde tužioca o nenadležnosti za odlučivanje, a žalba ovde tužioca izjavljena protiv te odluke odbijena je rešenjem Pokrajinskog suda za parnične sporove ... 43R 387/18 od 09.11.2018. godine. Odluka o odbijanju prigovora nenadležnosti stranog suda doneta je sa pozivom na Konvenciju koja je u ... na snazi od 01.04.2011. godine. Zbog toga ni propust domaćeg suda da, primenom člana 8. stav 1. alineja 2. Konvencije, prekine postupak u ovom sporu i uputi tužioca da podnese zahtev sudu države uobičajenog boravišta deteta za ustupanje nadležnosti nema značaja za pravilnost pobijanog drugostepenog rešenja, jer se strani sud već izjasnio po pitanju svoje naldežnosti za odlučivanje o vršenju roditeljskog prava odlučujući posebnom odlukom o tužiočevom prigovoru nenadležnosti.

Konačno, u ovom slučaju nema mogućnosti ni za proširenje nadležnosti u smislu člana 10. Konvencije. Podnošenjem zahteva za samostalno vršenje roditeljskog prava sudu strane države u kojoj se nalazi uobičajeno boravište deteta, tužena je iskazala nesaglasnost da o tome odlučuje domaći sud u sporu za razvod braka stranaka - roditelja deteta.

Iz navedenih razloga, nisu osnovani navodi revizije da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, zasnovani na tvrdnji revidenta da se u postupku za razvod braka istovremeno odlučuje o vršenju roditeljskog prava.

Potvrđeni međunarodni ugovori su deo pravnog poretka Republike Srbije i u hijerarhiji domaćih i međunarodnih pravnih akata imaju prioritet, jer je članom 194. stav 5. Ustava Republike Srbije propisano da zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji ne smeju biti u suprotnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava. Zbog toga Konvencijsko rešenje o nadležnosti suda države uobičajenog boravišta deteta znači da do proširenja nadležnosti u brakorazvodnom sporu za odlučivanje o vršenju roditeljskog prava više ne može dolaziti po službenoj dužnosti, na osnovu člana 226. stav 1. Porodičnog zakona.

Suprotno navodima revizije, tokom prvostepenog postupka (na osnovu izveštaja ... organa za pomoć deci i mladima - socijalni rad sa porodicama od 18.02.2019. godine) utvrđene su činjenice bitne za ocenu uobičajenog boravišta deteta. Zbog toga se revizijom neosnovano osporava potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u tom pogledu. Takođe, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uslovi predviđeni članom 10. Konvencije za proširenje nadležnosti domaćeg suda da o vršenju roditeljskog prava odlučuje u sporu za razvod braka. Tužena se u podnesku od 22.06.2018. godine, bez obzira na već podnetu tužbu stranom sudu za razvod braka, saglasila sa tužbom koju je tužilac podneo domaćem sudu u delu za razvod braka, ali je svoju nesaglasnost da domaći sud odlučuje o vršenju roditeljskog prava izrazila zahtevom od 22.05.2018. godine podnetim stranom sudu i osporavanjem prigovora nenadležnosti tog suda koji je u postupku pred tim sudom isticao ovde tužilac. Tužiocu se pobijanom odlukom ne uskraćuje ostvarivanje i zaštita roditeljskog prava, s`obzirom da mu nije onemogućeno učešće u postupku pred ... sudom u kome se odlučuje o vršenju roditeljskog prava.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom člana 205. Porodičnog zakona.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. u vezi člana 420. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić