Rev 207/2017 porodično pravo; izdržavanje dece

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 207/2017
09.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici po tužbi tužilaca maloletnih AA, BB i VV iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka GG iz ..., protiv tuženog DD iz ..., radi izmene odluke o visini doprinosa za dečije izdržavanje, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 484/16 od 17.08.2016. godine, u sednici veća održanoj 09. februara 2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 484/16 od 17.08.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P2 156/2016 od 20.06.2016. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev i izmenjena odluka o visini doprinosa tuženog za izdržavanje maloletnih tužilaca, sadržana u presudi Osnovnog suda u Zrenjaninu P2 418/2010 od 10.09.2010. godine, koja je postala pravnosnažna dana 28.10.2010. godine, tako što je obavezan tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog AA plaća mesečno 10.000,00 dinara, za izdržavanje maloletne BB mesečno iznos od 9.000,00 dinara i za maloletnog VV iznos od 8.000,00 dinara, ukupno 27.000,00 dinara mesečno počev od 08.03.2016. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, a dospele neisplaćene rate da plati odjednom i u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svake rate do isplate. U preostalom delu, iznad dosuđenog iznosa za maloletnu BB do traženog iznosa od 10.000,00 dinara i preko dosuđenog iznosa za maloletnog VV do traženih 10.000,00 dinara, tužbeni zahtev je odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 484/16 od 17.08.2016. godine, žalba tuženog je odbijena i potvrđena navedena presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu u pobijanom usvajajućem delu i u delu odluke o troškovima postupka. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz navedene zakonske odredbe.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, maloletni tužioci su zajednička deca tuženog i zakonske zastupnice tužilaca, koja su presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P2 418/2010 od 10.09.2010. godine poverena majci GG na samostalno vršenje roditeljskog prava, dok je njihov otac – tuženi, obavezan da doprinosi dečijem izdržavanju i to mesečno za maloletnog AA sa 7.000,00 dinara, a maloletnu BB sa 6.000,00 dinara i za maloletnog VV sa 5.000,00 dinara.

U vreme donošenja navedene presude maloletni tužioci su sa majkom živeli u stanu u kome i sada žive, a koji je vlasništvo zakonske zastupnice. Ona otplaćuje kredit za taj stan, a troškovi komunalija i troškovi smeštaja maloletne dece u vrtić u to vreme su iznosili između 15.000,00 i 17.000,00 dinara, dok je za ishranu, higijenu, odeću i obuću i lekove za decu majka izdvajala oko 25.000,00 dinara mesečno. Ona je u to vreme imala zaradu od 39.000,00 dinara. U to vreme tuženi je živeo sam u iznajmljenom stanu za koji je mesečno zakupninu plaćao 120 evra, a u vlasništvu je imao putnički automobil marke ''...'', proizveden .... godine. Bio je vlasnik ... koja se bavi prodajom ... i u kojoj je zaposlenog radnika plaćao 16.000,00 dinara i plaćao je doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje. Tada je imao ušteđevinu 2.200 ili 2.300 evra, kao i potraživanje prema trećem licu od 3.500 evra.

Maloletni AA je sada učenik ... razreda osnovne škole, a u međuvremenu je oboleo od .... Maloletni VV je bolovao od astme i u vreme donošenja ranije odluke, a sada je učenik ... razreda osnovne škole. Maloletna BB je sada učenik ... razreda osnovne škole. Za izdržavanje maloletnog AA je potrebno izdvojiti oko 20.000,00 dinara, za maloletnu BB oko 18.000,00 dinara i za maloletnog VV 16.000,00 dinara. Zakonska zastupnica maloletnih tužilaca sada ima 40 godina, a u aprilu 2016. godine neto zarada joj je iznosila 46.410,08 dinara, a mesečna rata za stambeni kredit iznosi 216,58 CHF, a kreditno je zadužena do 01.08.2036. godine. Utvrđeni su i mesečni izdaci zakonske zastupnice za grejanje, komunalije, električnu energiju i dr. Tuženi ima sada ... godina, zdrav je i sposoban za privređivanje. Po zanimanju je ..., trenutno bez stalnog zaposlenja. U martu 2016. godine ostvario je neto zaradu od 23.661,92 dinara, u aprilu 2016. godine 22.965,15 dinara, a u maju 2016. godine iznos od 23.661,92 dinara. Povremenim radnim angažovanjem ostvari zaradu između 200 i 300 evra mesečno. Privatna firma tuženog koju je imao u vreme donošenja ranije odluke, sada je u vlasništvu njegove vanbračne supruge sa kojom ima zajedničko dete staro ... meseci. Tuženi živi u iznajmljenom stanu za koji plaća mesečno zakup 80 evra, a komunalije su leti između 2,500,00 i 3.000,00 dinara, a zimi zbog troškova grejanja iznose od 10.000,00 do 11.000,00 dinara. Vanbračna supruga tuženog sa detetom živi kod svojih roditelja, a ista je zdrava i sposobna za privređivanje.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom odredbe člana 27. st. 1. i 2. Konvencije o pravima deteta, te odredbi člana 160. stav 1, člana 162. st. 3. i 4. i člana 164. Porodičnog zakona obavezali tuženog da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnih tužilaca plaća dosuđene iznose.

Pri odlučivanju nižestepeni sudovi su u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, cenili uzrast maloletnih tužilaca i njihove potrebe, kao i materijalne mogućnosti zakonske zastupnice maloletnih tužilaca i materijalne mogućnosti tuženog kao obveznika izdržavanja pravilno zaključivši, a imajući u vidu visinu minimalne sume izdržavanja, da tuženi može da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnih tužilaca plaća ukupan iznos od 27.000,00 dinara mesečno.

Za svoju odluku nižestepeni sudovi su dali jasne i valjane razloge, koje u svemu prihvata i ovaj sud.

U reviziji se ponavljaju žalbeni navodi kojima se osporava visina dosuđenog iznosa na ime doprinosa za izdržavanje maloletnih tužilaca, koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane, dajući za to valjane razloge.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu člana 414. stav 2. ZPP, budući da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi koje je drugostepeni sud pravilno ocenio, a obrazlaganjem revizijske odluke ne bi se postiglo ni novo tumačenje prava, niti doprinelo ujednačenom tumačenju prava.

Predsednik veća sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić