Rev 20812/2024 3.1.1.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20812/2024
16.04.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Miljković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Bojana Petrović, advokat iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Novica Stefanović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/24 od 10.07.2024. godine, u sednici veća održanoj 16.04.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/24 od 10.07.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 6016/22 od 27.10.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tužilac stekao pravo svojine kupoprodajom i održajem na kp. br. .. voćnjak druge klase, površine 1065 m2, KO ..., što su tuženi dužni da priznaju i trpe. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu tužbenog zahteva kojim je tražio da se naloži Republičkom geodetskom zavodu – Službi za katastar nepokretnosti Niš da na osnovu ove presude izvrši upis prava svojine na nepokretnosti – parceli br .. KO ..., voćnjak 2. klase, površine 1065 m2, u korist tužioca sa udelom od 1/1. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 107.300,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/24 od 10.07.2024. godine, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac stekao pravo svojine kupoprodajom i održajem na kp br .. KO ..., voćnjak druge klase, površine 1065 m2 i obavezan je tužilac da na ime naknade troškova parničnog postupka tuženoj BB iz ... isplati iznos od 76.500,00 dinara, a tuženom VV iz ... iznos od 116.100,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu reviziju je blagovremeno izjavio tužilac iz razloga propisanih članom 407. stav 1. tačka 4. ZPP, ili da se o reviziji odluči i u smislu člana 404. ZPP.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP i zaključio da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, katastarska parcela broj .. voćnjak 2. klase, površine 10,65 m2, upisana je kao svojina tužene BB sa udelom od 1/1 u list nepokretnosti broj .. KO .... Tužilac je, kao kupac, sa tuženom BB, kao prodavcem, zaključio Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti 20.09.2010. godine, koji je overen pred Osnovnim sudom u Nišu pod brojem Ov I 21170/10. Predmet ugovora je bila kp. br. .. KO ... površine 1065 m2, upisana u LN br .. KO .... Tužilac je isplatio kupoprodajnu cenu i odmah stupio u državinu predmetne nepokretnosti. Nakon kupoprodaje navedene nepokretnosti, tužilac se u javnim knjigama nije upisao kao vlasnik, pa je sporna nepokretnost i dalje bila upisana na tuženu, BB, protiv koje je 2014. godine pokrenut izvršni postupak. Zaključkom od 05.08.2020. godine određeno je sprovođenje izvršenja na nepokretnosti tužene BB, kao izvršnog dužnika, i to na predmetnoj katastarskoj parceli, a 07.08.2020. godine, upisana je u zabeležba postojanja ovog zaključka u katastru nepokretnosti, dok je 13.11.2020.godine upisana zabeležba zaključka od 13.11.2020. godine kojom je određeno sprovođenje izvršenja. Tužilac nije imao saznanja o pokrenutom izvršnom postupku. Zaključkom od 29.12.2020. godine, određena je druga javna prodaja predmetne nepokretnosti putem usmenog javnog nadmetanja, kada je tuženi VV bio oglašen za najboljeg ponuđača, na osnovu čega mu je zaključkom od 08.02.2021. godine, dodeljena i predata predmetna parcela i naloženo Službi za katastar nepokretnosti Niš da izvrši upis prava svojine u korist kupca, ovde tuženog VV. Dana 04.02.2021. godine, tužilac je Službi za katastar nepokretnosti Niš podneo zahtev za upis u katastar nepokretnosti na kp br .. što je konstatovano upisom zabeležbe. Tuženi su na osnovu zaključka javnog izvršitelja sačinili zapisnik o primopredaji 16.02.2021. godine. Tuženi VV je u martu 2021. godine otišao do kp br .. kako bi je očistio i tada se tamo nalazio kontejner, a popodne je došao tužilac i rekao mu da je predmetnu parcelu kupio od tužene BB, a tuženi VV mu je rekao da je i on kupio parcelu na licitaciji. Nakon toga, tuženi VV više nije ulazio u predmetnu parcelu.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je ocenio da je tužbeni zahtev tužioca osnovan i da je tužilac vlasnik nepokretnosti koje su u izvršnom postupku dodeljene i predate tuženom VV u posed, jer je u oba slučaja nepokretnost stečena teretnom poslom, a tuženi VV nije bio savestan. Tužilac je od zaključenja ugovora o kupopodaji 20.09.2010. godine do 08.02.2021. godine, kada je predmetna nepokretnost zaključkom javnog izvršitelja dodeljena i predata tuženom VV, bio u zakonitoj i savesnoj državini, pa su uslovi za sticanje svojine održajem bili ispunjeni 20.09.2020. godine.

Drugostepeni sud je zauzeo drugačije pravno stanovište. Naveo je da je tuženi VV stekao pravo svojine na predmetnoj katastarskoj parceli u zakonitom postupku izvršenja, na orginaran način, odlukom državnog organa, zaključkom javnog izvršitelja nakon provedenog izvršnog postupka, pa kako je način sticanja pravo svojine orginaran, to je državni organ jedini ovlašćen da ispituje i utvrđuje ispunjenost uslova za takvo sticanje, a donošenjem navedenog zaključka utvrđeno je da su ti uslovi ispunjeni. Tužilac nije pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti izršenja.

Vrhovni sud smatra da je pravilno drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio zahtev tužioca za utvrđenje prava svojine na nepokretnosti koja je tuženom VV dodeljena u izvršnom postupku.

Prema članu 20. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa("Službeni list SFRJ", br. 6/80, 36/90,"Službeni list SRJ", br. 29/96,"Službeni glasnik RS", br. 115/2005) pravo svojine stiče se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasleđivanjem. Prema stavu 2. istog člana pravo svojine stiče se i odlukom državnog organa, na način i pod uslovima određenim zakonom.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud zaključio da je tuženi VV pravo svojine na nepokretnosti, koja je predme tužbenog zahteva, stekao po odredbama člana 20. i 45. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa i člana 128, 130. stav 1., 131. stav 1. i 132. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, važećeg u vreme sprovođenja izvršenja, odnosno da je tuženi pravo svojine na predmetnoj nepokretnosti stekao odlukom državnog organa na način i pod uslovima određenim zakonom. Tuženi VV ne izvodi svoje pravo iz prava ranijih vlasnika, nego iz odluke državnog organa - zaključka javnog izvršitelja, zbog čega se ne radi o derivativnom, već originarnom načinu sticanja prava svojine. Zbog toga je pravilan zaključak drugostepenog suda da tuženi VV ne može izgubiti svoje pravo svojine na nepokretnosti koja je predmet ove parnice, jer ga je stekao u zakonitom postupku izvršenja.

Neosnovano se u reviziji ukazuje da su obe strane stekle nepokretnost teretnim poslom, da je tužilac i dalje u državini nepokretnosti a da je tuženi stekao nepokretnost na javnom nadmetanju, s obzirom da je tuženi VV stekao pravo svojine na originaran način, zaključkom javnog izvršitelja nakon zakonito sprovedenog izvršnog postupka, zbog čega njegovo pravo svojine ne zavisi od prava svojine prethodnika, a time ni tužioca, pri čemu tužilac, kao lice koje pretenduje na pravo svojine, nije pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti izvršenja.

Tužilac nije uspeo u revizijskom postupku zbog čega mu, saglasno odredbi člana 153. ZPP, ne pripadaju troškovi revizijskog postupka.

Iz iznetih razloga na nosnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Stajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković