Rev 20857/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20857/2023
27.09.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Stević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Osnovni sud u Šapcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Valjevu, radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gžrr 171/2022 od 25.01.2023. godine, u sednici održanoj 27.09.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gžrr 171/2022 od 25.01.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gžrr 171/2022 od 25.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici Prr 239/21 od 31.01.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku utvrđene rešenjem Osnovnog suda u Šapcu R4p 3/21 od 10.03.2021. godine, plati iznos od 120.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 31.01.2022. godine, kao dana presuđenja pa do isplate, a odbijen je tužbeni zahtev tužioca preko dosuđenog pa do traženog iznosa od 350.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na tu razliku. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Šapcu P 799/2020 te da je tužena isto dužna da prizna i trpi. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da presudu objavi u „Službenom glasniku Republike Srbije“ o svom trošku. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 dinara, a odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa za još traženih 9.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom kao i zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime troškova za period od dana presuđenja pa do dana izvršnosti odluke. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Viši sud u Šapcu je presudom Gžrr 171/2022 od 25.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovane žalbe tužioca i tužene pa je presudu Osnovnog suda u Loznici Prr 239/21 od 31.01.2022. godine, potvrdio u odbijajućem delu stava prvog, u stavu drugom, trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Loznici Prr 239/21 od 31.01.2022. godine, u obavezujućem dela stava prvog izreke tako što je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku utvrđene rešenjem Osnovnog suda u Šapcu R4p 3/21 od 10.03.2021. godine, isplati iznos od 500 evra u dinarskoj protivvrednosti prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamtom počev od 31.01.2022. godine pa do isplate, dok je preko ovog pa do prvostepenom presudom dosuđenog iznosa od 120.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 31.01.2022. godine pa do isplate, tužbeni zahtev tužioca odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka. Stavom četvrtim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata novčanog obeštećenja tužiocu za neimovinsku štetu koja mu je izazvana povredom prava na suđnje u razumnom roku, a pobijana odluka doneta je primenom odgovarajućih odredbe materijalnog prava. Odluka u ovoj vrsti predmeta zavsi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu, pa s tim u vezi, nema uslova za ujednačavanjem sudske prakse.

Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužioca primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, u vezi odredbe člana 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glsanik RS“ br. 40/2015), i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva u postupku pred sudom, shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti i zakona kojim se uređuje parnični postupak.

Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno o sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti na osnovu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Delimično preinačenje prvostepene presude, nije od uticaja na primenu odredaba o dozvoljenosti revizije iz člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, jer se ta odredba zakona primenjuje samo kad se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog zakona (Zakon o parničnom postupku) ili posebnim zakonom određeno da revizija protiv odluke u toj vrsti sporova nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. stav 6. Zakona o parničnom postupku).

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić