Rev 2086/2021 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2086/2021
26.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Biserke Živanović i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 921/19 od 16.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 26.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 921/19 od 16.10.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 921/19 od 16.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 921/19 od 16.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijene su, kao neosnovane, žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 20163/15 od 26.11.2018. godine kojom je, stavom prvim izreke, odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti suda istaknut od strane tuženog, stavom drugim izreke dozvoljeno objektivno preinačenje tužbe, stavom trećim izreke delimično usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime neisplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije, za period od septembra 2012. godine zaključno sa decembrom 2017. godine, isplati iznos od 379.953,77 dinara, odnosno pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u ovom stavu izreke, stavom četvrtim izreke odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime neisplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije za period od marta 1999. godine zaključno sa avgustom 2012. godine isplati iznos od 1.824.623,56 dinara, odnosno pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa pa do isplate, sve bliže navedeno u ovom stavu izreke, stavom petim izreke odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu za period od marta 2013. godine zaključno sa decembrom 2017. godine isplati pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa pa do isplate, sve bliže navedeno u ovom stavu izreke, stavom šestim izreke obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 113.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i stavom šestim odbijen kao neosnovan zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka od presuđenja do nastupanja uslova za izvršenje. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011….18/2020, u daljem tekstu: ZPP).

Pravnosnažnom presudom primenom materijalnog prava iz čl. 172. Zakona o obligacionim odnosima obavezan je tuženi da tužiocu naknadi štetu u visini pojedinačnih mesečnih iznosa neisplaćene penzije za period od septembra 2012. godine zaključno sa decembrom 2017. godine, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pravo na invalidsku penziju je priznato tužiocu rešenjem SIZ PIO Kosovo-Regionalna služba u Prištini od 05.07.1992. godine, počev od 01.02.1992. godine, koju je tuženi redovno isplaćivao tužiocu do marta 1999. godine, kada je, bez pravnog osnova i opravdanog razloga prestao da mu je isplaćuje, na koji način je tuženi povredio tužiocu pravo na mirno uživanje imovine proklamovano članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Istovremeno je odbijen kao neosnovan zahtev za isplatu penzije za period od marta 1999. godine zaključno sa avgustom 2012. godine, zbog zastarelosti potraživanja, primenom člana 376. Zakona o obligacionim odnosima.

Tužilac, pozivajući se na presudu Evropskog suda za ljudska prava od 17.04.2012. godine, donetu u slučaju Grudić protiv Srbije (predstavka br. 31925/08) i na presudu Vrhovnog kasacionog suda Rev 974/2012 od 07.03.2013. godine, posebnu reviziju izjavljuje radi ujednačavanja sudske prakse.

Pitanje zastarelosti novčanog potraživanja u smislu člana 376. Zakona o obligacionim odnosima koji je primenjen u ovom sporu nije ni bilo postavljeno u predmetu Grudić protiv Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava. Zbog toga pobijana drugostepena presuda, u pogledu ocene zastarelosti potraživanja ne odstupa od stava izraženog u navedenoj odluci Evropskog suda za ljudska prava, a saglasna je sa stavom tog suda iz odluke u predmetu Skenderi i drugi protiv Srbije (predstavka br. 15090/08) - da je rok zastarelosti predviđen članom 376. Zakona o obligacionim odnosima zakonit i da teži legitimnom cilju, obezbeđenju pravne sigurnosti i zaštite potencijalnih tuženih od zastarelih potraživanja. Presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev 974/2012 od 07.03.2013. godine na koju se tužilac poziva u reviziji doneta je u sporu u kojem tuženi nije istakao prigovor zastarelosti potraživanja, pa se zato ne radi o različitim sudskim odlukama donetim u istovetnim činjenično-pravnim situacijama, zbog čega bi o reviziji trebalo odlučivati kao o posebnoj reviziji - radi ujednačavanja sudske prakse.

Prema Zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27.06.2017. godine, u sporovima radi naknade materijalne štete zbog neisplate penzija licima sa teritorije Kosova i Metohije uzima se u obzir (umanjuje) novčani iznos koji je tužilac primao od strane međunarodne uprave na toj teritoriji. Ovaj Zaključak donet je u vršenju nadležnosti Vrhovnog kasacionog suda predviđene članom 31. stav 2. Zakona o uređenju sudova - radi jedinstvene sudske primene prava. Pobijana drugostepena presuda u delu kojim je pravnosnažno odbijen zahtev za naknadu štete nastale neisplaćivanjem penzije u periodu od marta 2013. godine zaključno sa decembrom 2017. godine,ne odstupa od označenog zaključka, imajući u vidu da izvršene isplate (bez obzira da li se radi o penziji ili nekoj drugoj vrsti naknade) predstavljaju obeštećenje za štetu nastalu neisplaćivanjem penzije koja je tužiocu priznata rešenjem tuženog.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 28.09.2015. godine i u njoj je kao vrednost predmeta spora označen iznos od 467.000,00 dinara. Podneskom od 16.07.2018. godine tužba je preinačena povećanjem tužbenog zahteva, o kom je odlučeno prvostepenom presudom donetom 26.11.2018. godine. Drugostepena presuda doneta je 16.10.2019. godine. Na dan preinačenja tužbe 1 evro je, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, iznosio 118,0438 dinara, pa vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude od 2.007.995,88 dinara predstvalja dinarsku protivvrednost 17.010,60 evra.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena, zbog čega je primenom člana 413. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić