Rev 2102/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2102/2022
25.01.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Goran Draganić i Aleksandar Dojčinović, advokati iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji su punomoćnici Radoslav Tadić i Bojan Tadić, advokati iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 1464/2021 od 21.10.2021. godine, u sednici održanoj 25.01.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 1464/2021 od 21.10.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 1464/2021 od 21.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ubu P 103/2021 od 15.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda isplati 250.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 34.500,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 1464/2021 od 21.10.2021. godine, odbijena je žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge date u pobijanoj odluci, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba novog tumačenja prava. Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti i o tom pravu odlučeno je primenom pravila iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima. Pravilna primena materijalnog prava zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravo na naknadu nematerijalne štete na osnovu pravila iz člana 200. ZOO zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Uz reviziju je priložena nepravnosnažna sudska odluka, pa nema ni potrebe za eventualnim ujednačenjem sudske prakse u pogledu istog činjeničnog i pravnog odnosa.

Sledom navedenog, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Po članu 468. stav 1. ZPP sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi nakande nematerijalne štete podneta je 04.03.2019. godine, vrednost predmeta spora 250.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti, to je revizija tužioca nedozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić