Rev 2104/2015 otkup stana

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2104/2015
02.11.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Danilo Ivanović, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača BB u stečaju, čiji je punomoćnik Mihajlo Srdić, advokat iz ..., radi donošenja rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu stana, odlučujući o reviziji protivnika predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž br.11773/13 od 05.02.2015. godine, u sednici održanoj 02.11.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija protivnika predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž br.11773/13 od 05.02.2015. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 br.1045/12 od 30.05.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da ovo rešenje zamenjuje ugovor o otkupu stana broj ..., u ulici ... broj ..., u ..., po strukturi ..., površine ... m2, zaključen između predlagača kao zakupca na neodređeno vreme kao kupca sa jedne strane i protivnika predlagača kao nosioca prava raspolaganja i prodavca sa druge strane. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da otkupna cena stana opisanog u stavu prvom ovog rešenja iznosi 1.794.881,58 dinara, pa je predlagač obavezan da ovaj iznos uplati protivniku predlagača u roku od 15 dana od dana prijema otpravka rešenja, a po proteku tog roka i zakonsku zateznu kamatu, sve do isplate. Stavom trećim izreke, protivnik predlagača je obavezan da nakon izvršene isplate otkupne cene stana iz stava drugog izreke, izda predlagaču potvrdu o tome. Stavom četvrtim izreke je odlučeno da ovo rešenje služi predlagaču kao osnov za uknjižbu prava na stanu opisanom u stavu prvom izreke ovog rešenja u javne knjige, a bez dalje saglasnosti protivnika predlagača. Stavom petim izreke, odbijen je predlog predlagača da isti stan otkupi na mesečne rate u periodu na 480 meseci. Stavom šestim izreke, protivnik predlagača je obavezan da predlagaču naknadi troškove postupka u iznosu od 51.780,00 dinara, u paricionom roku.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž br.11773/13 od 05.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba protivnika predlagača i navedeno prvostepeno rešenje je potvrđeno u stavovima prvom i šestom izreke. Isto rešenje je preinačeno u ostalom delu, pa je usvojen zahtev predlagača i utvrđeno da ugovorna cena stana za plaćanje u ratama, obračunata sa stanjem na dan 13.03.2013. godine, iznosi 2.243.601,97 dinara, pa se predlagač obavezuje da mesečne otplatne rate na 480 meseci plaća u iznosu od 4.674,17 dinara do 30.06.2013. godine, a da se posle tog datuma, ona usklađuje u skladu sa zakonom. Mesečna otplatna rata iz prethodnog stava usklađuje se šestomesečno u periodima januar – juni, odnosno juli-decembar, sa kretanjem potrošačkih cena u Republici Srbiji, a najviše do visine rasta prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji, za obračunski period. Kupac ima pravo da zahteva izmenu načina ugovorene cene stana, odnosno da isplati jednokratnom isplatom, u kom slučaju će se izmeniti uslovi plaćanja i utvrditi prema uslovima koji važe na dan podnošenja pismenog zahteva za jednokratnu isplatu ugovorene cene, u skladu sa zakonom. Ukoliko predlagač iz opravdanih razloga ne može da otplaćuje dug zbog gubitka redovnih primanja koje je imao on ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji sa njim stanuju,ugovor o otkupu stana se raskida i stiče susvojina na delu stana srazmerno broju otplaćenih rata u odnosu na ukupan broj ugovorenih rata, a predlagač nastavlja da koristi stan u svojstvu zakupca stana na neodređeno vreme u delu na kome nije stekao susvojinu. Predlagač je ovlašćen da se po pravnosanžnosti ovog rešenja bez daljeg pristanka i saglasnosti protivnika predlagača, uknjiži kao vlasnik stana opisanog u stavu prvom izreke rešenja, kod nadležne službe za katastar nepokretnosti ..., sa teretom hipoteke u visini ugovorene cene stana, sve do isplate stana u celosti. Stavom trećim izreke, protivnik predlagača je obavezan da predlagaču naknadi troškove žalbenog postupka od 18.000,00 dinara u paricionom roku, a odbijen je zahtev predlagača za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv navedenog pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, protivnik predlagača je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Predlagač je podneo odgovor na reviziju, predlažući da se ista odbije, a zahtevao je naknadu troškova sastava ovog odgovora.

Ispitujući pravilnost pobijanog rešenja u smislu člana 408. u vezi člana 420. stav 6. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11, 55/14) u vezi člana 30. ZVP-a, Vrhovni kasacioni sud je našao da izjavljena revizija nije osnovana. Donošenjem pobijanog rešenja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predlagač je zakupac na neodređeno vreme stana broj ..., u prizemlju zgrade u ul. ... broj ..., u ..., po strukturi ..., površine ... m2, na osnovu pravnosnažnog rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 721/11 od 09.05.2011. godine, koji koristi sa članovima svog porodičnog domaćinstva: suprugom VV, ćerkom GG i sinom DD. Ovaj stan je svojevremeno dobio na korišćenje od pravnog prethodnika protivnika predlagača, koji je nosilac prava raspolaganja ovim stanom, a koji je u postupku stečaja. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko finansijske struke od 13.03.2013. godine, utvrđena je otkupna cena navedenog stana u visini od 1,794.881,58 dinara, ukoliko se uplata ove cene izvrši jednokratno, odnosno u visini od 2.243.601,97 dinara, ukoliko se otkupna cena isplaćuje na 480 rata (na 40 godina) s tim da visina mesečne otplatne rate do dana obračuna (30.06.2013. godine) iznosi 4.674,17 dinara, a potom se usklađuje u šestomesečnim obračunskim periodima januar – jun odnosno juli-decembar mesec, sa kretanjem potrošačkih cena u Republici Srbiji, a najviše do visine prosečne mesečne zarade, bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji, za obračunski period. Ovi utvrđeni iznosi otkupne cene stana date u obe varijante (za jednokratnu isplatu i isplatu na rate) predstavljaju valorizovane iznose otkupne cene stana u periodu počev od 01.08.2012. godine, kada se predlagač kao zakupac navedenog stana na neodređeno vreme pismeno zahtevom obratio protivniku predlagača da mu omogući zaključenje ugovora o otkupu stana, pa do dana sačinjavanja nalaza i mišljenja sudskog veštaka.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni je pravilno zaključio da je osnovan zahtev predlagača za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu navedenog stana jer protivnik predlagača kao nosilac prava raspolaganja, u roku od 30 dana od dana podnošenja njegovog pismenog zahteva nije zaključio takav ugovor, a bio je dužan da mu omogući otkup i zaključenje ugovora o otkupu stana, na osnovu člana 16. Zakona o stanovanju. Ovo rešenje sadrži sve elemente ugovora o otkupu u smislu člana 18. istog zakona. Prvostepeni sud je utvrdio visinu otkupne cene navedenog stana za jednokratnu isplatu u iznosu od 1.794.881,58 dinara i obavezao predlagača na takvu jednokratnu isplatu otkupne cene, sa argumentacijom da se ovakvom jednokratnom isplatom štiti stečajna masa i pravo stečajnih poverilaca na ekonomično i efikasno namirenje u smislu članova 5. i 8. Zakona o stečaju.

Pravilno je drugostepeni sud pobijanim rešenjem preinačio prvostepeno rešenje u pogledu uslova otkupa, utvrđujući visinu otkupne cene navedenog stana u iznosu od 2.243.601,97 dinara, koji će predlagač otplaćivati na 480 mesečnih rata, na 40 godina, zaključivši da pravo predlagača na zaključenje ugovora o otkupu stana na 40 godina, nije uslovljeno i ograničeno činjenicom da je nad protivnikom predlagača otvoren postupak stečaja, jer mu pravo otkupa na rate u roku otplate od 40 godina pripada na osnovu člana 19. Zakona o stanovanju, s tim što ovaj rok može biti kraći uz saglasnost kupca, kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom. Prema tome, kraći rok otplate, prema citiranoj odredbi Zakona o stanovanju može biti predviđen samo uz saglasnost kupca – ovde predlagača, koji je naprotiv osporavao obavezu jednokratne isplate utvrđenu prvostepenim rešenjem. Visina otkupne cene stana i mesečne rate pravilno je utvrđena na osnovu pravila iz čl.20. i 23. Zakona o stanovanju.

Upravo iz ovih razloga, nisu osnovani revizijski navodi protivnika predlagača da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo kada je obavezao predlagača na otplatu ugovorne cene stana u mesečnim ratama (na 40 godina), ponavljajući da se ovakvom otplatom povređuju ekonomski interesi stečajnih poverilaca.

Pored toga, svojinska transformacija protivnika predlagača i otvaranje stečajnog postupka, ne utiču na ostvarivanje prava na otkup stana zakupca na neodređeno vreme jer u slučaju promene vlasnika stana datog u zakup na neodređeno vreme, novi vlasnik stana stupa u prava i obaveze zakupodavca; pa se na ostvarenje njegovih prava i obaveza primenjuju odredbe Zakona o stanovanju, u smislu člana 11. istog zakona, a ne odredbe Zakona o stečaju, jer prodaja stana u toku stečaja ne utiče ne pravo i mogućnost otkupa stana, koje uslove propisuje Zakon o stanovanju. Zato nisu osnovani revizijski navodi protivnika predlagača o pogrešno primenjenom materijalnom pravu.

Primena Zakona o stečaju ne utiče na prava i obaveze zakupodavca i zakupca na neodređeno vreme, utvrđenih odredbama Zakona o stanovanju, kako u pogledu načina isplate otkupne cene stana, tako i u pogledu osnova za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu stana, pa su neosnovani preostali revidentovi navodi kojim osporava osnov za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu stana, zbog toga što je kod njega u toku svojinska transformacija.

Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka, na osnovu člana 165. stav 1. i 2. u vezi člana 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Kako troškovi odgovora na reviziju ne spadaju u one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP, to je o zahtevu predlagača za naknadu tih troškova odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. u vezi člana 420. stav 6. ZPP i člana 30. ZVP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Predsednik veća-sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić