Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilja mldb. AA i BB, obe iz ..., koje zastupa zakonski zastupnik majka VV, čiji je punomoćnik Nenad Avramov, advokat iz ..., protiv tuženog GG iz ..., čiji je punomoćnik Tamara Nemčev Džinić, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž2 51/21 od 20.10.2021. godine, na sednici održanoj 10.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE rešenje Višeg suda u Novom Sadu Gž2 51/21 od 20.10.2021. godine i rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu P2 286/21 od 05.07.2021. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P2 286/21 od 05.07.2021. godine, odbačena je tužba tužilaca od 23.02.2021. godine.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Gž2 51/21 od 20.10.2021. godine, žalba tužilja je odbijena i prvostepeno rešenje potvrđeno.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilje su izjavile reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 408. u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

Prema stanju u spisima predmeta, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 97/17 od 14.03.2017. godine razveden je brak između VV i GG i utvrđeno da će roditeljsko pravo nad mldb. AA rođenom ...2013. godine i mldb. BB rođenom ...2015. godine roditelji zajednički vršiti roditeljsko pravo, a da će prebivalište maloletne dece biti kod majke. Istom presudom obavezan je tuženi kao otac da doprinosi izdržavanju maloletnih ćerki u pojedinačno određenim iznosima mesečno od dana presuđenja 14.03.2017. godine pa ubuduće. Takođe je uređen i lični kontakt između oca GG i maloletnih ćerki AA i BB, na način bliže utvrđen u izreci ove presude.

Kod ovakvog stanja u spisima predmeta nižestepeni sudovi su odbacili tužbu tužilaca s pozivom na odredbe članova 68. stav 2. i člana 75. stav 2. Porodičnog zakona zaključujući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za izmenu odluke o izdržavanju maloletne dece u smislu člana 164. Porodičnog zakona jer roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo nad maloletnom decom i odlučuju zajednički i sporazumno o svim bitnim pitanjima, pa i o izdržavanju.

Vrhovni kasacioni sud ne prihvata ovakvo stanovište nižestepenih sudova zbog čega se revizijom osnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Odredbom člana 68. Porodičnog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu (stav 1.), a da staranje o detetu obuhvata čuvanje, podizanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje i izdržavanje, te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta (stav 2.). Odredbom člana 75. stav 2. istog zakona propisano je da roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta, dok je odredbom člana 76. Zakona propisano da se sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji deteta pismeno saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem koje mora biti u najboljem interesu deteta (stav 1), a da je sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta (stav 2).

Iz citiranih odredbi zakona proizlazi da je sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, jedan esencijalni sporazum kojim se roditelji dece pismeno saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički i međusobnim sporazumevanjem i koje može biti prihvaćeno, ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta. Sadržina roditeljskog prava nije eksplicitno propisana, te prilikom sačinjenja ovakvog sporazuma postoje dva osnovna principa – prvi, da sporazum sadrži samo načelne odredbe da će roditelji roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem u najboljem interesu deteta i drugi, gde se u sporazum unosi veliki broj konkretnih normi, u pokušaju da se predvidi što veći broj mogućih situacija u kojima će se roditelji naći. Sa jedne strane, nemoguće je predvideti sve buduće događaje koje život sa sobom nosi, dok sa druge, ukoliko roditelji imaju kapacitet da se dogovaraju po pitanju deteta, detaljan sporazum nije nužan. U konkretnom slučaju, roditelji jesu zaključili načelni sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, odnosno pred prvostepenim sudom u parnici povodom kojeg je doneta pravnosnažna presuda o razvodu braka, vršenju roditeljskog prava, izdržavanju dece i održavanju ličnih kontaktata, pravnosnažnom presudom od 14.03.2017. godine određeno da će roditelji zajednički vršiti roditeljsko pravo, ali isto tako su se u tom postupku roditelji sporazumeli (tuženi nije imao primedbe, niti se tome protivio), da se sudskom odlukom odredi iznos kojim je tuženi dužan da doprinosi izdržavanju maloletne dece na mesečnom nivou, kao i način održavanja ličnih kontakata sa decom.

Polazeći od navedenog Vrhovni kasacioni sud je stava da u konkretnom slučaju ima mesta odlučivanju o tužbi tužilja, maloletne dece, za izmenu visine izdržavanja zbog promenjenih okolnosti jer su se od donošenja ranije presude promenile okolnosti na strani dece jer su deca pošla u školu, te su se uvećali i troškovi života, a kojem uvećanju se tuženi u ovom postupku samo delimično protivio. Roditelji jesu dužni, kada zajednički vrše roditeljsko pravo, a ne žive zajedno, da se dogovaraju i sporazumno odlučuju o svim važnim pitanjima koji se tiču vršenja roditeljskog prava, ali pre svega, pa i u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava primat ima najbolji interes deteta koje je vrhunsko načelo kojim se rukovodi kako Konvencija o pravu deteta tako i Porodični zakon. U Konvenciji o pravu deteta u članu 3. se navodi da su u svim aktivnostima koje se tiču deteta od primarnog značaja interesi deteta bez obzira na to da li ih sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela, obezbeđujući takvu zaštitu i brigu koja je neopohodna za dobrobit deteta, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonskih staratelja i drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dete i preduzimaju s tim ciljem sve potrebne zakonodavne i administrativne mere. Porodični zakon u brojnim odredbama pominje najbolji interes deteta propisujući dužnost suda i svih drugih organa koji učestvuju u bilo kom segmentu ostvarivanja prava deteta da utvrđuju najbolji interes deteta i pružaju zaštitu u skladu sa najboljim interesom deteta. Najbolji interes deteta kao pravni standard nije izričito formulisan zakonom, te zaključak o postojanju najboljeg interesa deteta i njegovog ostvarenja treba da proizlazi iz ukupnosti i okolnosti slučaja i pravnih normi kojima se ova oblast uređuje. Sud uvek ima u vidu najbolji interes deteta u svim aktivnostima koje se tiču dece, a utvrđivanje najboljeg interesa mu omogućava i istražno načelo Porodičnog zakona gde je odredbom člana 205. propisano da u postupku u vezi sa porodičnim odnosima sud može utvrđivati činjenice i kada one nisu među strankama sporne, a može i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela.

Kod napred iznetog Vrhovni kasacioni sud zaključuje da se ne mogu prihvatiti razlozi zbog kojih je sud odbio da odlučuje o tužbi maloletne dece radi izmene odnosno povećanja iznosa izdržavanja zbog promenjenih okolnosti, kod izostanka sporazuma roditelja o tome, a kod postojanja već pravnosnažne presude kojom je određen doprinos u izdržavanju i obavezan tuženi otac GG da doprinosi izdržavanju svoje dece u tačno određenim mesečnim iznosima saglasno odredbama člana 67. i 68, 73. i 160. u vezi člana 164. Porodičnog zakona.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primedbe iznete u ovom rešenju te će nakon sprovedenog postupka doneti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtevu tužilja za izmenu izdržavanja.

Shodno iznetom, na osnovu odredbe člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić