![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21423/2022
16.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Sonja Hadži-Borjanović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i „Dijagonala Espro BP“ D.O.O. za proizvodnju, trgovinu i usluge ekport import, sa sedištem u Obrovcu, čiji je zajednički punomoćnik Risto Rikić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2040/22 od 22.09.2022. godine, u sednici održanoj 16.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2040/22 od 22.09.2022. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2040/22 od 22.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 851/2020 od 30.05.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno naknade materijalnu štetu od 851.760,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i da tužiocu naknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima solidarno naknadi troškove postupka u iznosu od 260.134,00 dinara.
Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž 2040/22 od 22.09.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično usvojio žalbu tužioca i preinačio prvostepenu presudu u delu odluke o troškovima postupka, tako što je snizio obavezu tužioca sa iznosa od 260.134,00 dinara na iznos od 184.500,00 dinara, dok je u preostalom delu žalba tužioca odbijena, a prvostepena presuda u preostalom pobijanom, a nepreinačenom delu, potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, saglasno članu 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi su dostavili odgovor na reviziju.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je ptrebno novo tumačenje prava.
Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Imajući u vidu predmet tražene pravne zaštite, ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse u pogledu primene članova 154, 155, 158. i 185. Zakona o obligacionim odnosima, koje se odnose na materijalnu štetu i obavezu štetnika da uspostavi stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala, već se to pitanje rešava zavisno od konkretnog činjeničnog i pravnog odnosa. Pored navedenog, tužilac uz reviziju nije priložio odluke Vrhovnog suda kojima je na drugačiji način odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji, čime bi eventualno bila opravdana potreba za ujednačavanje sudske prakse. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu, postavljenom u tužbi podnetoj sudu 23.01.2020. godine, radi naknade štete, a vrednost predmeta spora je 851.760,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Preinačenje odluke o troškovima postupka nije od uticaja na dozvoljenost revizije, jer se radi o sporednom potraživanju u smislu člana 28. ZPP, pa se ne primenjuje odredba člana 403. stav 2. tačka 2. istog zakona.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić